Sokoto (država)
| Pozicija države na karti Republike Nigerije | |
| U sastavu |  Nigerija
|
| Upravni oblik | Savezna država |
| Službeni jezik | engleski |
| Glavni grad | Sokoto |
| guverner | Ahmad Aliyu |
| Površina | 31000 km2 |
| Stanovništvo | 6.400.000 |
| Gustoća | 206 stanovnika na km2 |
Sokoto je savezna država Nigerije, koja se nalazi na krajnjem sjeverozapadu zemlje.[1]
Osobine i ustroj
Prostire se na površini od 31.000 km², na kojoj živi oko 6.400.000 stanovnika (procjena iz 2022.).[2]
Na sjeveru graniči s Republikom Niger, sa zapada i juga s državom Kebbi, a na istoku i jugu s državom Zamfara.[1]
Sokoto se da podjeliti na dvije zone; polupustinjski sjever gdje raste samo grmoliko bilje, i travnatu savanu na jugu. To inače je sušni kraj, s ograničenm količinom oborina od sredine svibnja do sredine rujna, izložen saharskomharmatanu (pješčani vjetar) od studenog do ožujka). Državu vodom opskrbljuje rijeka Sokoto i njezine pritoke.[1]
Sokoto je rijetko naseljen kraj, najbrojnije etničke skupine su Fulbe i Hause, a oni su većinom muslimani.[1]
Glavni grad države je istoimeni grad koji u užem središtu ima 329.639 stanovnika,[3] a kao aglomeracija 1.040.000.[4]
Država je administrativno podijeljena na 23 administrativnih jedinica Lokalne samouprave.[2]
Povijest
Fulbe su zavladale čitavim sjeverozapadom 1808. i već 1809. osnovali Kalifat Sokoto koji je vladao tim krajem sve do 1903. kad je uključen u britanski Protektorat Sjeverna Nigerija. U skladu sa svojom kolonijalnom politikom neizravne vladavine Britanci su 1933. formalno prepustili vlast sultanu iz Kalifata Sokoto, kao duhovnom poglavaru svih nigerijskih muslimana i vođi Fulba.[1]
Država Sokoto stvorena je za vladavine generala Murtala Mohammeda 1976., svoj današnji oblik i površinu dobila je nakon što je 1991. iz nje izdvojena država Kebbi, a nakon tog 1996 i država Zamfara.
Gospodarstvo i promet
Ratarstvo je oslonac gospodarstva, po riječnim poplavnim nizinama sada se usjevi za tržište; kikiriki, pamuk, riža, a po brdima kulture za osobnu prehranu; sirak, proso, grašak i manioka. Jedna od najdužih brana na svijetu (duga 5 km) Bakolori podignuta je 1975., na rijeci Sokoto da omogući cjelogodišnje navodnjavanje. Ona je pored dobrih, pokazala i lošu stranu, jer je kraj nizvodno ostao bez podzemnih voda.[1]
Uz ratarstvo važno je i stočarstvo, jer se velik dio zemljišta koristi za ispašu, pa se izvoze kože i kožna galanterija.
Rudarstvo se svodi na iskapanje vapnenca i kaolina.[1]
Industrija je ograničena na Sokoto, glavni grad države, koji ima cementaru, kožare te modernu klaonicu sa rashladnim pogonom. On ima i Sveučilište Usmanu Danfodio (osnovano 1975.). Do Sokota vodi nekoliko magistralnih cesta, a ima i zračnu luku. Rezervat divljih životinja Kwiambana na jugoistoku je glavna turistička atrakcija.[1]
Izvori
Vanjske poveznice
| |||||||||||
