Sarnath
| Drevno budističko nalazište Sarnath | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO
| |
| Drevno budističko nalazište Sarnath | |
 Indija
| |
| Godina uvrštenja: | 2026. (48. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturna baština |
| Mjerilo: | (iii), (iv) |
| Ugroženost: | ne |
| Poveznica: | {{{poveznica}}} UNESCO |
Sārnāth (hindski: सारनाथ, pali: Sārangnāth iz sanskrtskog Sāranganātha za „Gospodar jelena”), poznato i kao Jelenji park (Migadāya ili Mrigadāva) je naselje u indijskoj državi Uttar Pradesh, oko 10 km sjeverno od Varanasija. U Parku divljih životinja Sarnath, Buda je podučavao Dharmu i osnovao Sanghu (redovničku zajednicu) nakon svog prosvjetljenja. Redovnik Kondanna također je ovdje postigao prosvjetljenje. Uz Bodh Gayu, Kapilavastu i Kushinagar, Sarnath je jedno od četiri glavna budistička hodočasnička mjesta.[1] Arheološki lokalitet Sarnath sadrži arhitektonske ostatke svetog mjesta gdje se vjeruje da je Buda održao svoju prvu propovijed u 6. stoljeću prije Krista i susreo svoje najranije učenike. Zbog toga je „Drevno budističko nalazište Sarnath” upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2026. godine.[2]
Povijest
Nakon što je Siddhartha Gautama postigao prosvjetljenje u Bodh Gayi 45. godini budističkog kalendara (589./525. pr. Kr.), prvi je put u parku Migadaya u Sarnathu propovijedao Četiri plemenite istine (koje sadrže plemeniti osmerostruki put do Nirvane), čime je utemeljio budizam. Tom prilikom je Buda petero bivših pratitelja iz godina strogog asketizma (Kondanna, Bhaddiya, Vappa, Mahanama i Assaji) zaredio za redovnike (Bhikkhu), čime je osnovan budistički red (Sangha).
<templatestyles src="Multiple image/styles.css" wrapper=".tmulti"></templatestyles>
Prema kronikama, dva stoljeća nakon Budine smrti, u Sarnathu je živjelo dvanaest tisuća budističkih redovnika. Grad je procvjetao, posebno u budističkoj umjetnosti i religiji, zahvaljujući pokroviteljstvu bogatih kraljeva i trgovaca iz susjednog Varanasija. Kineski hodočasnik Xuanzang izvijestio je u 7. stoljeću kako u Sarnathu postoji oko 30 samostana i 3000 redovnika, kao i neki hinduistički hramovi i džainistički hram koji još uvijek postoji. Grad su opljačkali i opustošili muslimanski Turci te je zapušten, ostajući neotkriven sve do arheoloških ekspedicija Alexandera Cunninghama 1880-ih.
Iskapanja Indijskog arheološkog zavoda od početka 19. stoljeća utvrdila su Sarnath kao jedno od najvažnijih mjesta hodočašća za budiste iz cijelog svijeta. Ostaci stupa, samostana i jednog od Ašokinih stupova svjedoče o važnosti mjesta sve do njegovog uništenja u 12. stoljeću.
Sarnath je obnovljen 1905. godine kada je Arheološki zavod Indije započeo iskapanja. Sada se tamo nalazi muzej, izgrađen je novi hram Mulagandha Kuti Vihar, zasađena je grana Bodhi stabla, a neki jeleni pušteni su u bujne vrtove kako bi nas podsjetili na utočište jelena iz davnih vremena. Budisti i drugi turisti iz cijelog svijeta i dalje ga posjećuju.
Znamenitosti
Danas se u Sarnathu nalaze park gazela, nekoliko budističkih hramova, dvije drevne stupe , brojne ruševine samostana, dijelovi stupa Ašoke, arheološki muzej, nekoliko modernih hramova i Središnji institut za tibetanske studije.[1]
Od znamenitosti ističu se:
| Slika | Današnji naziv | Izvorni naziv | Bilješke |
| Datoteka:14. Dhamek Stupa, Sarnath.jpg | Dhamek stupa | धमेख स्तूप (Dhamekha) | Dhamek stupa je impresivna građevina, visoka 39 metara i promjera 28 metara. |
| Datoteka:Dharmarajika Stupa.JPG | Dharmarajika stupa | धर्मराजिका स्तूप | Dharmarajika stupa je jedna od rijetkih preostalih stupa u Sarnathu iz razdoblja prije Ašoke, iako su ostali samo njezini temelji. Bila je predmet opsežnih pljački i arheoloških iskapanja od kraja 18. do početka 20. stoljeća.[3] |
| Datoteka:Chaukhandi Stupa-1.jpg | Stupa Chaukhandi | चौखंडी स्तूप | Stupa Chaukhandi obilježava mjesto gdje je Buda sreo svojih prvih pet učenika (Kaundinya, Assajija, Bhaddiya, Vappa i Mahanama). Smještena 800 metara južno od stupe Dhamek, okrunjena je osmerokutnim ciglenim tornjem. Toranj je kao spomenik caru Humajunu podigao njegov sin Akbar Veliki 1588. godine.[4] |
| Datoteka:A Buddhist temple at Sarnath.jpg | Mulagandha Kuty Vihara hram | मूलगंध कुटी विहार | Ruševine drevnog hrama Mulagandha Kuty Vihara označava mjesto gdje je Buda proveo svoju prvu kišnu sezonu. Bio je to glavni hram, obilježen Ašoka stupom na pročelju. U blizini je pronađena skulptura Bude od pješčenjaka iz 5. stoljeća kako drži svoju prvu propovijed. Na njegovom mjestu je Društvo Maha Bodhi izgradila moderni hram (slika). |
| Datoteka:Sarnath monjes.jpg | Dharma Chakra Jina Vihar | Dharma Chakra Jina Vihar je ogroman samostan i rezidencija redovnika za koji se vjeruje da je izgrađen ili obnovljen sredinom 12. stoljeća na zahtjev Kumaradevi, supruge Govindachandre (oko 1114.-1155.).[5] | |
| Datoteka:Sarnath capital.jpg | Ašokin stup | अशोकस्तम्भ | Ašokin stup podignut ovdje je slomljen tijekom invazija u 12. stoljeću, ali su mnogi njegovi dijelovi ostali na svom izvornom mjestu. Na stupu je izvorno stajao Ašokin kapitel, koji je pak služio kao baza za veliki Dharma kotač od pješčenjaka s 32 kraka. Kapitel i kotač, sada izloženi u Arheološkom muzeju Sarnath, simboliziraju modernu državu Indiju. Oba se pojavljuju na amblemu Vrhovnog suda Indije, a Dharma kotač je uključen u zastavu Indije.[6] |
| Datoteka:Sarnath pillar stump and the parts.jpg | Arheološki muzej Sarnath | सारनाथ संग्रहालय | Arheološki muzej Sarnath čuva poznati Ašokin kapitel, koji je čudom preživio pad s vrha Ašokinog stupa (13,7 m). Muzej također čuva originalnu skulpturu Bude od pješčenjaka iz 5. stoljeća koji drži svoju prvu propovijed, kao i natpis Kumaradevi.[7] |
Literatura
- Rai Bahadur Daya Ram Sahni, Guide to the Buddhist Ruins of Sarnath with a Plan of Excavations and Five Photographic Plates, Archaeological Survey of India, Delhi, 1922.
- Konow, Sten, Sarnath Inscription of Kumaradevi, Epigraphica Indica 9 (51), 1908., str. 319.-328.
- Oertel, Friedrich Oscar, Excavations at Sarnath, Archaeological Survey of India Annual Report, 1904–1905. Superintendent Government Printing, Calcutta, India, 1908. str. 59.-104.
- Sadan, Jha, Reverence, Resistance and Politics of Seeing the Indian National Flag, Cambridge University Press, Cambridge, 2016. ISBN 978-1107118874
Izvori
- Ovaj članak je djelomično ili u cijelosti preuzet iz članka na španjolskoj Wikipediji pod naslovom Sarnath (špa.)
Poveznice
| |||||||||||||||||||||||
.jpg){kind=link}
- ↑ 1,0 1,1 Nandini Majumdar, Banaras: Walks through India’s Sacred City, 1. izd. Roli Books Pvt. Ltd, New Delhi 2014., str. 156.-158. ISBN 978-81-7436-916-1
- ↑ Ancient Buddhist Site of Sarnath na službenim stranicama UNESCO-a (eng.) Pristupljeno 4. kolovoza 2026.
- ↑ Oertel, 1908., str. 61.-68.
- ↑ Oertel, 1908., str. 74.
- ↑ Konow, 1908., str. 320., 327.-328.
- ↑ Sadan, 2016., str. 177.
- ↑ Accession Number: 33 (Kumaradevi inscription), Archaeological Museum Sarnath. Sarnath, Varanasi, Uttar Pradesh, Archaeological Survey of India, 2013, arhivirano iz izvornika 7. ožujka 2023. (eng.) Pristupljeno 4. kolovoza 2026.