| Riječka nadbiskupija Archidioecesis Fluminensis | |
|---|---|
 | |
| Područje | |
| Država | Hrvatska |
| Statistika | |
| Površina | 2.580 km2 |
| Katolici | 213.650 (2004.) |
| Podatci | |
| Obred | Latinski |
| Osnovana | 30. travnja 1920. (kao Riječka apostolska administracija |
| Uzdignuće | 27. srpnja 1969. |
| Promjena statusa | 25. svibnja 2000. razdvajanje Riječko-senjske biskupije |
| Katedrala | Katedrala sv. Vida |
| Vodstvo | |
| Papa | Franjo |
| Nadbiskup | Ivan Devčić |
| Biskup | Mate Uzinić nadbiskup koadjutor |
| Ostalo | |
| Službene stranice | Riječka nadbiskupija |
| Stanje od | 13. srpnja 2015. |
Riječka nadbiskupija dijeceza je Rimokatoličke Crkve sa sjedištem u Rijeci, a obuhvaća grad Rijeku, Hrvatsko primorje i Gorski kotar. Ujedno je i sjedište Riječke metropolije kojoj, osim Riječke nadbiskupije, pripadaju još i Porečko-pulska, Krčka i Gospićko-senjska biskupija.
Povijest
Tragovi kršćanstva u ovim krajevima vidljivi su još iz 3. i 4. stoljeća, a po nekim zapisima već u 5. stoljeću postoji biskupija u Senju, na južnom području bivše Riječko-senjske nadbiskupije.
U srednjem vijeku ovo područje pripada vlasti akvilejskoga patrijarha. Kasnije je područje nadbiskupije podijeljeno između pulskog biskupa na zapadu i krbavskoga na istoku (od 1185. koji će se od 1460. nazivati modruškim biskupom. Nakon poraza u Krbavskoj bitci 1493. biskup se smješta u Novom Vinodolskom, a uskoro će se za Modrušku biskupiju početi brinuti senjski biskupi.
Konačno su 1630. te dvije biskupije sjedinjene pod nazivom Senjsko-modruška biskupija.
Ovo će područje, osobito u 16. stoljeću, postati jednim od središta glagoljskoga tiskarstva. Nakon Tridentinskog sabora pulski biskup nastojao je zabraniti glagoljsku službu u Rijeci, no tome se usprotivila općina grada Rijeke koja je 1593. zaprijetila da će prestati plaćati crkvenu destinu ukine li se glagoljska služba. 1739. glagoljsku službu potvrdio je i car Karlo VI., a tek je 1848. djelomično ukinuta.
Pod talijanskom okupacijom, 1925., osnovana je Riječka biskupija u čiji su sastav ušli hrvatska i slovenska područja izvan Istre. Nakon Drugog svjetskog rata talijanski biskup i svećenici napuštaju Rijeku, a 1950. razdijeljeni su slovenski i hrvatski dio podrujčja biskupije.
Dana 27. srpnja 1969. ujedinjene su Senjsko-modruška i hrvatski dio Riječke biskupije, te je tako nastala Riječko-senjska nadbiskupija. Sjedište nove nadbiskupije i metropolije postala je Rijeka s katedralom sv. Vida.
Bulom od 25. svibnja 2000. godine Sveta Stolica odvojila je iz Riječko-senjska nadbiskupije područje na kojem je utemeljena Gospićko-senjska biskupija, a ostali dio nadbiskupije preimenovan je u Riječku nadbiskupiju.
Današnje stanje
Danas Riječka nadbiskupija obuhvaća površinu od 2.580 km2, na kojem živi 266.818 stanovnika, od čega 213.854 katolika.
Zaštitnik je nadbiskupije, katedrale i grada Rijeke sveti Vid, a slavi se 15. lipnja, dok se posveta katedrale slavi 6. svibnja.
Na čelu nadbiskupije nalazi se nadbiskup i metropolit msgr. dr. Ivan Devčić.
Ostalo
Riječka nadbiskupija organizira svakog ljeta program za studente teologije imena Mediteranski teološki susreti. Ovo je ljetnja škola koja je u svojim teološkim promišljanjima dodatno obogaćena i ekumenski i međureligijski otvorena, pa su predavači uz katoličke i pravoslavni, protestantski i islamski teolozi. Susreti se održavaju u Lovranu, u Domu pastoralnih susreta (Domus Laurana).[1]
Dom pastoralnih susreta također je mjestom održavanja sljedećih projekata Riječke nadbiskupije: Obiteljske škole, Roditeljske škole, svećeničkih skupština, duhovnih obnova za svećenike i obitelji, obitelji i mlade i dr.[2]
Vidi još
Vanjske poveznice
- http://www.ri-nadbiskupija.hr/ Službene stranice
| |||||||||||||||||||||||
- ↑ IKA: Mediteranski teološki susreti. Hrvatska katolička mreža. 13. srpnja 2025. Pristupljeno 15. srpnja 2025.
- ↑ Oznake: Dom pastoralnih susreta. Hrvatska katolička mreža. Pristupljeno 15. srpnja 2025.