Omar Sívori

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Omar Sívori
Datoteka:Sívori (Selección Argentina) - El Gráfico 1905.jpg

Sívori kao prvak Južnoameričkog prvenstva u nogometu s Argentinom 1957.

Država Datoteka:Flag of Argentina.svg Argentina
Datoteka:Flag of Italy.svg Italija
Osobni podatci
Puno ime Enrique Omar Sívori
Nadimak El Cabezón
Rođenje 2. listopada 1935.
Smrt 17. veljače 2005.
Visina 163 cm
Položaj napadač
Mlađi uzrasti
1950. – 1951.
1952. – 1954. 		Club San Nicolás
River Plate
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1954. – 1957.
1957. – 1965.
1965. – 1969. 		River Plate
Juventus
Napoli 		0063 00(29)
0215 0(135)
0063 00(12)
Reprezentativna karijera
1956. – 1957.
1961. – 1962. 		Datoteka:Flag of Argentina.svg Argentina
Datoteka:Flag of Italy.svg Italija 		0019 000(9)
0009 000(8)
Trenerska karijera
1969. – 1970.
1972.
1972. – 1974.
1979.
1983. 		Rosario Central
Estudiantes
Datoteka:Flag of Argentina.svg Argentina
Racing Club
Toronto Italia
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Enrique Omar Sívori (San Nicolás, 2. listopada 1935. – San Nicolás, 17. veljače 2005.) bio je argentinsko-talijanski nogometaš i trener koji je igrao na poziciji napadača. Na klupskoj razini najpoznatiji je po uspješnom razdoblju u talijanskom Juventusu krajem 1950-ih i početkom 1960-ih, s kojim je osvojio tri naslova Serie A, uz niz drugih trofeja; igrao je i za River Plate u Argentini te Napoli u Italiji.

Za Argentinu je igrao na reprezentativnoj razini i osvojio Južnoameričko prvenstvo u nogometu 1957. Kasnije u karijeri nastupao je i za Italiju, s kojom je sudjelovao na Svjetskom prvenstvu 1962. Nakon završetka igračke karijere trenirao je nekoliko momčadi u Argentini.

Sívori se smatra jednim od najboljih igrača svoje generacije, ali i jednim od najvećih nogometaša svih vremena. Bio je poznat po vještini, brzini, golgeterskom učinku, tehnici, kreativnosti, a njegov je nogometni talent bio naširoko priznat. Godine 1957. proglašen je najboljim igračem Južnoameričkog prvenstva u nogometu,[1] a 1961. osvojio je i cijenjenu Zlatnu loptu France Footballa. Tijekom karijere postigao je 432 pogotka, uključujući i prijateljske utakmice.[2]

Klupska karijera

River Plate

Datoteka:Omar Sivori.jpg
Sívori u dresu River Platea 1954.

Sívori je rođen u San Nicolásu, u argentinskoj pokrajini Buenos Aires, u obitelji talijanskog podrijetla. Njegov djed po ocu, Giulio Sivori, bio je useljenik iz mjesta Cavi di Lavagna, zaseoka u pokrajini Genova, dok je njegova majka Carolina bila abrucijskog podrijetla.[3][4][5]

Još kao dječak jako se zainteresirao za nogomet, a u tinejdžerskim godinama pristupio je klubu iz Buenos Airesa, River Plateu.[3][6] Mladi Sívori dobio je priliku probiti se u momčad u kojoj su igrali i slavni napadači Ángel Labruna i Félix Loustau, etablirani u eri La Máquina, jedne od najpoznatijih formacija u povijesti nogometa.[7] Navijači su mu uskoro nadjenuli nadimak El Cabezón ("velika glava"), zbog kose, otvorenosti, samopouzdanja, drskosti i načina igre.[3][7][8]

River je osvojio argentinsko prvenstvo 1955., a naslov je potvrđen pobjedom 2:1 protiv gradskog rivala Boca Juniorsa na stadionu La Bombonera u Buenos Airesu, kolo prije kraja prvenstva.[9] Iste sezone River je osvojio i Copa Río de La Plata pobijedivši urugvajski Nacional. Sljedeće sezone imao je sličan uspjeh kada je River na posljednji dan prvenstva ponovno osvojio naslov argentinskog prvaka, svladavši Rosario Central s 4:0, a Sívori je postigao posljednji pogodak na utakmici.[10] Posljednju utakmicu za River odigrao je upravo protiv istoga suparnika, 5. svibnja 1957.

Datoteka:Sivori river vs huracan.jpg
Sívori u driblingu na utakmici protiv Huracána

U sezoni 1957./58. 21-godišnjeg Sívorija doveo je talijanski Juventus, nakon što ga je uočio Renato Cesarini. Juventus je za transfer platio 10 milijuna argentinskih peza (što je odgovaralo iznosu od 91.000 funti), što je u to vrijeme bio svjetski rekordni transfer. Sívorijev odlazak pokazao se lošim za Riverove prvenstvene rezultate jer klub u idućih 18 godina nakon 1957. nije uspio osvojiti naslov prvaka Argentine.[3][11] Ipak, novcem od transfera River je uspio dovršiti svoj stadion El Monumental dogradnjom četvrte tribine koja je ponijela njegovo ime.[11]

Juventus

Iste sezone još su dvojica istaknutih Argentinaca stigla u talijansku ligu: Antonio Valentín Angelillo (Inter) i Humberto Maschio (Bologna). Sva trojica bila su dio argentinske reprezentacije koja je osvojila zlato na Južnoameričkom prvenstvu 1957. Budući da je naglasak momčadi bio na napadačkim pozicijama, reprezentacija je prozvana Anđeli prljavih lica, po tada poznatom filmu Angels with Dirty Faces, zbog razigranog stila i nehajnog odnosa prema treningu.[12] Taj je nadimak pratio trojac i nakon dolaska u Italiju. U Italiji su ih prozvali Trio smrti, zbog njihove ubojitosti pred vratima.[3][13]

Datoteka:Coppa Italia 1958-59 - Inter Milan v Juventus FC - Nicolè, Bicicli, Angelillo, Firmani, Sívori, Charles.jpg
Sívori (desno) u dresu Juventusa 1958., pri izlasku s travnjaka San Siroa pokraj sunarodnjaka Angelilla iz Intera

Prije dolaska Sívorija i Velšanina John Charlesa, Juventus je prolazio kroz nešto slabije razdoblje. Međutim, njih dvojica s iskusnim Juventinom Giampierom Bonipertijem stvorili su iznimno snažnu momčad koja je osvojila Serie A u sezoni 1957./58. Dobra forma se nastavila pa je Sívori osvojio još dva scudetta (1959./60. i 1960./61.), dva Kupa Italije (1958./59. i 1959./60.) te Kup Alpa 1963. Njegov trud okrunjen je titulom europskog nogometaša godine (Ballon d'Or) 1961.[3][14][15]

Iste godine kada je ostvario najveće individualno priznanje, raspao se i Čarobni trio, kako su ih nazivali: Boniperti je završio karijeru, a sljedeće sezone John Charles vratio se u Leeds United. Sívori je ostao u Staroj dami, a posebno se istaknuo pogotkom za pobjedu 1:0 protiv Real Madrida, čime je Juventus postao prva talijanska momčad koja je slavila na Santiago Bernabéuu. Nosio je dres s brojem 10[16] te je 1963. postao kapetan momčadi, ali nakon toga više nije osvajao naslove ni trofeje s Juventusom te je otišao po završetku sezone 1964./65., zbog neslaganja s novim trenerom Heribertom Herrerom.[3][14][17]

Datoteka:1950s–60s Juventus FC - Omar Sívori.jpg
Sívori u crno-bijelom dresu Bianconera na gradskom stadionu u Torinu

Za Juventus je u svim natjecanjima postigao 167 pogodaka u 253 nastupa,[18] čime je prema stanju iz 2011. bio peti najbolji strijelac u povijesti kluba. Također drži rekord za najviše pogodaka na jednoj utakmici Serie A; u pobjedi 9:1 protiv Intera 10. lipnja 1961. postigao je šest pogodaka. Taj rekord dijeli sa Silvijom Piolom iz Pro Vercellija.[19]

Napoli

Godine 1965. Sívori je potpisao za Napoli,[3] s kojim je već u prvoj sezoni osvojio treće mjesto u prvenstvu; klub je također osvojio i Kup Alpa.[15] Nakon dvije uspješne sezone, Napoli je u sezoni 1967./68. imao vrlo talentiranu momčad u kojoj su, uz Sívorija, bili i vratar Dino Zoff te napadač José Altafini, pa se smatrao jednim od favorita za naslov prvaka. Klub je vodio veliku borbu s Milanom za naslov prvaka Serie A, ali je na kraju završio na drugome mjestu, dok je Sívori zbog ozljede koljena i nekoliko sukoba s trenerom Brunom Pesaolom propustio veći dio sezone. Posljednju utakmicu za Napoli odigrao je upravo protiv bivšeg kluba Juventusa, kada je dobio crveni karton jer je udario Erminija Favallija, nakon čega je suspendiran na šest utakmica. Nakon te kazne odlučio se vratiti u Argentinu tijekom sezone 1968./69.[20][21]

Reprezentativna karijera

Argentina

Na reprezentativnoj razini Sívori je za Argentinu upisao 19 nastupa i 9 pogodaka.[18] Tadašnja argentinska momčad imala je iznimno snažan napad u kojem su, uz Sívorija, igrali Oreste Corbatta, Osvaldo Cruz, Humberto Maschio i Antonio Angelillo. Napadački trojac Sívori – Maschio – Angelillo prozvan je caras sucias, što doslovno znači prljava lica, u aluziji na istoimeni film i na način na koji su igrali – poput razigrane, nestašne djece prljavih lica.[3][8][22]

S Argentinom je osvojio zlato na Južnoameričkom prvenstvu 1957. u Limi u Peruu. Argentina je dominirala tijekom cijelog turnira; među pobjedama se ističu 8:2 protiv Kolumbije i 3:0 protiv velikog rivala Brazila.

Italija

Sívori je 1957. preselio u Italiju sa sunarodnjacima Maschiom i Angelillom. Argentinski nogometni savez zabranio je tom napadačkom trojcu daljnje nastupe za Argentinu, pa su izostavljeni sa Svjetskog prvenstva 1958.[8] Zahvaljujući talijanskom podrijetlu Sívori je mogao steći talijansko državljanstvo. U travnju 1961. debitirao je za Italiju.[18] S još nekoliko inozemstvom rođenih talijanskih igrača nastupio je za Italiju na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu, gdje je reprezentacija ispala u prvom krugu.[20] Za Italiju je upisao 9 nastupa i postigao 8 pogodaka.[18]

Stil igre

Datoteka:Omar Sívori in training with Juventus FC at Campo Combi.jpg
Sívori na treningu u torinskim godinama

Encyclopædia Britannica opisala je Sívorijev stil igre kao "smion i briljantan";[23] bio je iznimno nadaren nogometaš kojega se smatra jednim od najvećih igrača u povijesti Italije i Juventusa, kao i jednim od najboljih igrača svoje generacije. Sívori je bio brz, sitnije građe, vrlo kreativan i tehnički iznimno potkovan napadač, poznat po brzini s loptom, ubrzanju, vrhunskom driblingu, lepršavosti i fintama kojima je prolazio suparničke braniče. U to su spadali okreti, podbacivanja, brze promjene smjera i njegov zaštitni potez – provlačenje lopte kroz noge protivniku, poznato u talijanskom kao tunnel. Bio je primarno ljevak, odličan realizator i plodan strijelac s jakim i preciznim udarcem iz kaznenog prostora i izvan njega, sposoban zabijati i lijevom i desnom nogom te, usprkos niskom rastu, glavom; zbog toga je ponekad znao zadobiti udarce u lice. Iako nije bio posebno snažan zbog vitke građe, bio je poznat i po upornosti, hrabrosti i profesionalizmu, premda je povremeno bio kritiziran zbog nagle naravi i nesportskog ponašanja, zbog čega se znao svađati sa sucima, grubo startati na protivnike ili ih pokušavati "isprovocirati i poniziti" svojom vještinom s loptom.[3][8][14][15][20][24][25][26][27][28][29]

Iako je bio izvrstan strijelac, osobito u Juventusu, Sívori je zahvaljujući pregledu igre i točnosti dodavanja znao stvarati prilike i za suigrače, odlično surađujući s Charlesom i Bonipertijem u napadačkom trojcu kluba. Mogao je igrati i u sredini napada kao klasični napadač te povučenije, kao druga špica ili unutarnji lijevi napadač. Zbog kreativnog stila igre, vještine, oka za pogodak, zemlje rođenja, frizure, snažnog karaktera i povremeno buntovne naravi, Sívorija se često naknadno uspoređivalo s drugim ljevonogim Argentincem koji se pojavio nakon njega – Diegom Maradonom – pa su ga pojedini mediji nazivali i "Maradonom šezdesetih".[3][8][14][30][31][32][33]

Trenerska karijera

Datoteka:Sivori dt central.jpg
Sívori kao trener Rosario Centrala, 1969. – 1970.

Sívori je završio igračku karijeru 1969. Iako se kao imućan čovjek vratio u rodnu Argentinu, ljubav prema nogometu navela ga je na novu karijeru, ovoga puta trenersku; trenirao je River Plate, Rosario Central, Estudiantes de La Plata, Racing Club i Vélez Sarsfield.

Od 1972. do 1974. vodio je argentinsku reprezentaciju, s kojom se plasirao na Svjetsko prvenstvo 1974. Sívori je bio prvi izbornik koji je pozvao Ubaldo Fillola u argentinsku reprezentaciju. Fillol će kasnije postati jedan od najcjenjenijih vratara u povijesti argentinskog nogometa. Nakon toga radio je kao stalni skaut Juventusa za Južnu Ameriku. Godine 1983. bio je glavni trener momčadi Toronto Italia u kanadskoj Nacionalnoj nogometnoj ligi.[34]

Nakon umirovljenja

U ožujku 2004. Pelé ga je uvrstio među 125 najvećih živućih nogometaša svijeta na popisu FIFA 100.[35] Sljedeće godine, u veljači 2005., Sívori je umro u rodnom San Nicolásu u 69. godini od raka gušterače.[36]

Statistika karijere

Klupska

Nastupi i pogodci po klubovima, sezonama i natjecanjima[37]
Klub Sezona Liga Kup Međunarodna natjecanja Ukupno
Razina Nastupi Pogodci Nastupi Pogodci Nastupi Pogodci Nastupi Pogodci
River Plate 1954. Primera División 16 8 16 8
1955. 23 11 23 11
1956. 23 10 23 10
1957. 1 0 1 0
Ukupno 63 29 63 29
Juventus 1957./58. Serie A 32 22 8 9 - 40 31
1958./59. 24 15 3 5 2 3 29 23
1959./60. 31 28 4 3 0 0 35 31
1960./61. 27 25 1 2 1 1 29 28
1961./62. 25 13 0 0 5 2 30 15
1962./63. 33 16 4 3 1 1 38 20
1963./64. 28 13 2 1 4 0 34 14
1964./65. 15 3 1 1 3 2 19 6
Ukupno 215 135 23 24 16 9 254 168
Napoli 1965./66. Serie A 33 7 33 7
1966./67. 20 2 20 2
1967./68. 7 2 7 2
1968./69. 3 1 3 1
Ukupno 63 12 63 12
Ukupno u karijeri 341 175 23 24 16 9 380 208

Reprezentativna

Nastupi i pogodci po reprezentacijama i godinama[38]
Reprezentacija Godina Nastupi Pogodci
Argentina 1956. 13 6
1957. 6 3
Ukupno 19 9
Italija 1961. 5 8
1962. 4 0
Ukupno 9 8
Rezultati i stanja navode najprije broj pogodaka Argentine odnosno Italije; stupac s rezultatom prikazuje stanje nakon svakog Sívorijeva pogotka.
Popis međunarodnih pogodaka Omara Sívorija
Br. Datum Mjesto Suparnik Rezultat Konačan ishod Natjecanje
Pogodci za Argentinu
1 22. siječnja 1956. Montevideo, Urugvaj Datoteka:Flag of Peru.svg Peru 2:1 Južnoameričko prvenstvo 1956.
2 6. ožujka 1956. Ciudad de México, Meksiko Datoteka:Flag of Costa Rica.svg Kostarika 4:3 Panameričko prvenstvo 1956.
3 11. ožujka 1956. Ciudad de México, Meksiko Datoteka:Flag of Chile.svg Čile 3:0 Panameričko prvenstvo 1956.
4 18. ožujka 1956. Ciudad de México, Meksiko Datoteka:Flag of Brazil.svg Brazil 2:2 Panameričko prvenstvo 1956.
5 17. ožujka 1957. Lima, Peru Datoteka:Flag of Ecuador.svg Ekvador 3:0 Južnoameričko prvenstvo u nogometu 1957.
6 28. ožujka 1957. Lima, Peru Datoteka:Flag of Chile.svg Čile 6:2 Južnoameričko prvenstvo u nogometu 1957.
7 6. travnja 1957. Lima, Peru Datoteka:Flag of Peru.svg Peru 1:2 Južnoameričko prvenstvo u nogometu 1957.
Pogodci za Italiju
1 25. travnja 1961. Bologna, Italija Datoteka:Ulster banner.svg Sjeverna Irska 3:2 Prijateljska utakmica
2 24. svibnja 1961. Rim, Italija Datoteka:Flag of England.svg Engleska 2:3 Prijateljska utakmica
3 15. lipnja 1961. Firenca, Italija Datoteka:Flag of Argentina.svg Argentina 4:1 Prijateljska utakmica
4 4. studenoga 1961. Torino, Italija Datoteka:Flag of Israel.svg Izrael 6:0 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 1962.

Trofeji

Datoteka:Juventus FC - Omar Sívori - Ballon d'Or 1961.jpg
Sívori prima Zlatnu loptu 1961.
River Plate
Juventus[15]
Napoli
Argentina
Pojedinačno

Filmografija

Sívori je glumio samoga sebe u dva talijanska filma.[42]

  • Idoli controluce (1965.)
  • Il presidente del Borgorosso Football Club (1970.)

Izvori

  1. ↑ The Copa América Archive – Trivia, RSSSF.
  2. ↑ Sívori.
  3. ↑ 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 SIVORI Omar: genio e follia dell'angelo ribelle, Storie di Calcio, 7. veljače 2016.
  4. ↑ I miti del calcio: Omar Sivori, Tuttocalciatori, 25. listopada 2011.
  5. ↑ Sivori, la rabbia dell'oriundo..., La Repubblica, 9. veljače 2001.
  6. ↑ RedArgentina.com (Arhivirano 22. rujna 2003.)
  7. ↑ 7,0 7,1 Argentina - List of Champions and Runners-up, RSSSF.
  8. ↑ 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 Omar Sivori, The Telegraph, 19. veljače 2005.
  9. ↑ Argentina 1955, RSSSF, 23. travnja 2009.
  10. ↑ Argentina 1956, RSSSF, 28. veljače 2008.
  11. ↑ 11,0 11,1 Argentina mourns lost son Sivori, BBC Sport, 29. lipnja 2007.
  12. ↑
    • Nepoznat parametar: ime
    • Nepoznat parametar: izdavač
    • Nepoznat parametar: prezime
  13. ↑ Malta Today, 27. veljače 2005. (Arhivirano 1. siječnja 2010.)
  14. ↑ 14,0 14,1 14,2 14,3 Gli eroi in bianconero: Omar SIVORI, Tutto Juve, 2. listopada 2016.
  15. ↑ 15,0 15,1 15,2 15,3 La Juventus ricorda su Twitter il mito Omar Sivori, Tuttosport, 17. veljače 2016.
  16. ↑ Da Ferrari a Bernardeschi: la Juve e l'importanza della maglia numero 10, TuttoMercatoWeb, 24. srpnja 2017.
  17. ↑ Limina Edizioni (Arhivirano 11. ožujka 2007.)
  18. ↑ 18,0 18,1 18,2 18,3 Omar Sivori, The Telegraph, 19. veljače 2005. (Arhivirano 11. ožujka 2007.)
  19. ↑ PIOLA Silvio: il sesto senso del gol, Storie di Calcio, veljača 2016.
  20. ↑ 20,0 20,1 20,2 SIVORI, Omar Enrique, Treccani: Enciclopedia dello Sport.
  21. ↑ Sivori: Fuga da Napoli, Storie di Calcio, 18. studenoga 2015.
  22. ↑ Enrique Omar Sívori, el último carasucia, El Gráfico, 25. kolovoza 2015.
  23. ↑ Omar Sivori, Encyclopædia Britannica. (Arhivirano 16. ožujka 2014.)
  24. ↑ UEFA.com (Arhivirano 4. siječnja 2007.)
  25. ↑ Argentinian legend Enrique Omar Sivori dies at age of 69, Taipei Times.
  26. ↑ Breve il mondiale felice di Sivori, inventore del football impossibile, La Stampa, 6. ožujka 1990.
  27. ↑ Sivori, Treccani: Enciclopedie on line.
  28. ↑ SIVORI E ALTRI EROI, IL VIZIO DEL CALCIO, Corriere della Sera, 12. travnja 2010.
  29. ↑ Omar Sivori, The Guardian, 21. veljače 2005.
  30. ↑ Omar Sivori, The Independent, 19. veljače 2005.
  31. ↑ Tributes for Sivori, an 'angel' with some heavenly moves, The Scotsman, 19. veljače 2005.
  32. ↑ Total Sports (Arhivirano 13. svibnja 2006.)
  33. ↑ SquareFootball.net (Arhivirano 18. listopada 2007.)
  34. ↑ [Michael Cosgrove, Italia takes final over Panhellenic, The Globe and Mail, 29. kolovoza 1983., str. S4.]
  35. ↑ 35,0 35,1 Pele's list of the greatest, BBC Sport, 4. ožujka 2004.
  36. ↑ 36,0 36,1 Calcio: è morto Omar Sivori, Corriere della Sera, 18. veljače 2005.
  37. ↑ Omar Sívori, National-Football-Teams.comLua error in Modul:WikidataCheck at line 23: attempt to index field 'wikibase' (a nil value).
  38. ↑ Players Appearing for Two or More Countries, RSSSF.
  39. ↑ Italy – Serie A Top Scorers, RSSSF.
  40. ↑ IFFHS ALL TIME ARGENTINA MEN'S DREAM TEAM, 26. kolovoza 2021.
  41. ↑ Juventus creates its Hall of Fame, Juventus.com, 10. rujna 2025.
  42. ↑ Omar Sívori na IMDb-u.

Bibliografija

  • Gregori, Claudio (2005.), Omar Sivori—La leggenda del Cabezón, Milano: RCS Quotidiani.

Vanjske poveznice

Predložak:Commons category

  • Omar Sívori, National-Football-Teams.comLua error in Modul:WikidataCheck at line 23: attempt to index field 'wikibase' (a nil value).
v •  • u
Zlatna lopta France Footballa
1956. Matthews | 1957. di Stéfano | 1958. Kopa | 1959. di Stéfano | 1960. Suárez | 1961. Sívori | 1962. Masopust | 1963. Jašin | 1964. Law | 1965.: Eusébio | 1966. Charlton | 1967. Albert | 1968. Best | 1969. Rivera | 1970. Müller | 1971. Cruijff | 1972. Beckenbauer | 1973. Cruijff | 1974. Cruijff | 1975. Blohin | 1976. Beckenbauer | 1977. Simonsen | 1978. Keegan | 1979. Keegan | 1980. Rummenigge | 1981. Rummenigge | 1982. Rossi | 1983. Platini | 1984. Platini | 1985. Platini | 1986. Belanov | 1987. Gullit | 1988. van Basten | 1989. van Basten | 1990. Matthäus | 1991. Papin | 1992. van Basten | 1993. Baggio | 1994. Stoičkov | 1995. Weah | 1996. Sammer | 1997. Ronaldo | 1998. Zidane | 1999. Rivaldo | 2000. Figo | 2001. Owen | 2002. Ronaldo | 2003. Nedvěd | 2004. Ševčenko | 2005. Ronaldinho | 2006. Cannavaro | 2007. Kaká | 2008. C. Ronaldo | 2009. Messi
v •  • u
FIFA 100
UEFA
Baggio · Ballack · Banks · Baresi · Beckenbauer · Beckham · Bergkamp · Bergomi · Best · Boniek · Boniperti · Breitner · Buffon · Butragueño · Cantona · Ceulemans · Charlton · Cruyff · Dalglish · Dasajev · Davids · Del Piero · Desailly · Deschamps · Emre · Eusébio · Facchetti · Figo · Fontaine · Gullit · Hagi · Henry · Kahn · Keane · Keegan · Klinsmann · Kluivert · Kopa · B. Laudrup · M. Laudrup · Lineker · Luis Enrique · Maier · Maldini · Masopust · Matthäus · Müller · Nedvěd · Neeskens · Nesta · Owen · Papin · Pfaff · Pirès · Platini · Puskás · Raúl · Rensenbrink · Rijkaard · Rivera · Rossi · Rui Costa · Rummenigge · Rüştü · Schmeichel · Seedorf · Seeler · Shearer · Ševčenko · Stoičkov · Šuker · Thuram · Totti · Trésor · Trezeguet · van Basten · R. van de Kerkhof  · W. van de Kerkhof · Van der Elst · van Nistelrooij · Vieira · Vieri · Zidane · Zoff
CONMEBOL
CAF
CONCACAF
AFC
v •  • u
Najbolji strijelci Serie A
1924.: Schönfeld | 1925.: Magnozzi | 1926.: Hirzer | 1927.: Powolny | 1928.: Libonatti | 1929.: Rossetti | 1930.: Meazza | 1931.: Volk | 1932.: Petrone / Schiavio | 1933.: Borel | 1934.: Borel | 1935.: Guaita | 1936 Meazza | 1937.: Piola | 1938.: Meazza | 1939.: Boffi / Puricelli | 1940.: Boffi | 1941.: Puricelli | 1942.: Boffi | 1943.: Piola | 1946.: Castigliano | 1947.: V. Mazzola | 1948.: Boniperti | 1949.: Nyers | 1950.: Nordahl | 1951.: Nordahl | 1952.: Hansen | 1953.: Nordahl | 1954.: Nordahl | 1955.: Nordahl | 1956.: Pivatelli | 1957.: Da Costa | 1958.: Charles | 1959.: Angelillo | 1960.: Sívori | 1961.: Brighenti | 1962.: Altafini/Milani | 1963.: Nielsen/Manfredini | 1964.: Nielsen | 1965.: Orlando/S. Mazzola | 1966.: Vinício | 1967.: Riva | 1968.: Prati | 1969.: Riva | 1970.: Riva | 1971.: Boninsegna | 1972.: Boninsegna | 1973.: Pulici/Rivera/Savoldi | 1974.: Chinaglia | 1975.: Pulici | 1976.: Pulici | 1977.: Graziani | 1978.: Rossi | 1979.: Giordano | 1980.: Bettega | 1981.: Pruzzo | 1982.: Pruzzo | 1983.: Platini | 1984.: Platini | 1985.: Platini | 1986.: Pruzzo | 1987.: Virdis | 1988.: Maradona | 1989.: Serena | 1990.: van Basten | 1991.: Vialli | 1992.: van Basten | 1993.: Signori | 1994.: Signori | 1995.: Batistuta | 1996.: Signori/Protti | 1997.: Inzaghi | 1998.: Bierhoff | 1999.: Amoroso | 2000.: Ševčenko | 2001.: Crespo | 2002.: Trézéguet/Hübner | 2003.: Vieri | 2004.: Ševčenko | 2005.: Lucarelli | 2006.: Toni | 2007.: Totti | 2008.: Del Piero | 2009.: Ibrahimović | 2010.: Di Natale | 2011.: Di Natale | 2012.: Ibrahimović | 2013.: Cavani | 2014.: Immobile | 2015.: Toni/Icardi | 2016.: Higuaín | 2017.: Džeko | 2018.: Immobile/Icardi | 2019.: Quagliarella | 2020.: Immobile
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Omar_Sívori&oldid=709457"