John Charles

John Charles CBE
Datoteka:John Charles, Wales versus Scotland, Ninian Park, 1954.jpg Charles u dresu Walesa 1954.
Država	Datoteka:Flag of Wales 2.svg Wales
Osobni podatci
Puno ime	William John Charles
Nadimak	Il Gigante Buono
Rođenje	27. prosinca 1931.
Smrt	21. veljače 2004.
Visina	188 cm
Položaj	središnji napadač, središnji branič
Mlađi uzrasti
1946. – 1948. 1948. – 1949.	Swansea Town Leeds United
Igračka karijera*
Godina	Klub	Nast. (gol.)
1949. – 1957. 1957. – 1962. 1962. 1962. – 1963. 1963. – 1966. 1966. – 1971. 1972. – 1974.	Leeds United Juventus Leeds United Roma Cardiff City Hereford United Merthyr Tydfil	0297 0(150) 0155 0(108) 0011 000(3) 0010 000(4) 0069 00(18) 0173 00(80)
Reprezentativna karijera
1950. – 1965.	Datoteka:Flag of Wales 2.svg Wales	0038 00(15)
Trenerska karijera
1967. – 1971. 1972. – 1974. 1987.	Hereford United (igrač-trener) Merthyr Tydfil (igrač-trener) Hamilton Steelers
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.

William John Charles (Swansea, 27. prosinca 1931. – Wakefield, 21. veljače 2004.) bio je velški nogometaš koji je igrao na pozicijama središnjeg napadača i središnjeg braniča. Najpoznatiji je po igrama za Leeds United i Juventus, a mnogi ga smatraju najvećim svestranim nogometašem kojega je dala Velika Britanija i jednim od najvećih nogometaša uopće.

Charles je karijeru započeo u Leeds Unitedu, kamo je 1949. došao iz rodnoga kluba Swansea Towna. Jednako je dobro igrao u obrani i u napadu, zahvaljujući snazi, brzini, tehnici, pregledu igre, igri glavom i osjećaju za pogodak. Nakon povratka iz vojne službe 1952. sve je češće korišten kao napadač i 1954. postao je najbolji strijelac Druge divizije. Sljedeće godine imenovan je kapetanom kluba; u prvoj sezoni kao kapetan odveo je Leeds do drugog mjesta i promocije. Sezonu Prve divizije 1956./57. završio je kao najbolji strijelac lige, a Leeds je bio osmi. U ljeto 1957. prešao je u Juventus, gdje je s Giampierom Bonipertijem i Omarom Sívorijem činio trojac poznat kao Sveti trozubac. U pet sezona u klubu osvojio je tri naslova Serie A i dva Kupa Italije, a u sezoni 1957./58. bio je i najbolji strijelac lige. Godine 1962. vratio se u Leeds, no drugi boravak nije bio uspješan jer se priviknuo na stil igre u Italiji, pa je do kraja godine prešao u Romu. Potom se vratio u domovinu i igrao za Cardiff City, a karijeru je završio u niželigaškom nogometu kao igrač-trener Hereford Uniteda i Merthyr Tydfila. Tijekom cijele karijere nikada nije bio ni opomenut ni isključen, zahvaljujući svojoj filozofiji da nikada ne udara niti namjerno ne ozljeđuje protivničke igrače. Zato je u Juventusu dobio nadimak Il Gigante Buono ("Nježni div"). Godine 1998. uvršten je među Football League 100 Legends, a 2002. bio je među prvim primljenima u Kuću slavnih engleskog nogometa.

Za velšku reprezentaciju igrao je petnaest godina, od 1950. do 1965. S bratom Melom bio je član velške momčadi na Svjetskom prvenstvu 1958. Na tom je turniru zabio u remiju 1:1 protiv Mađarske, ali se ozlijedio u dodatnoj utakmici protiv istoga suparnika i propustio četvrtfinale protiv Brazila, koje je Wales izgubio 1:0, a pobjednički pogodak postigao je Pelé. Velški izbornik Jimmy Murphy smatrao je da je Wales mogao pobijediti da je Charles bio spreman.

Povodom 50. obljetnice UEFA je 2004. od svake tadašnje članice zatražila da izabere jednoga igrača kao najistaknutijeg u razdoblju 1954. – 2003.; Charles je u studenome 2003. izabran za velškog Zlatnog igrača u izboru nacionalnog saveza.

Rana karijera

Charles je rođen u gradskoj četvrti Cwmbwrla u Swanseaju krajem 1931. Kao dječak igrao je nogomet s mlađim bratom Melom, koji je također postao profesionalac, a kasnije su zajedno nastupali i za velšku reprezentaciju. Braća su odrasla u ulici Alice Street u Swanseaju, kao susjedi budućih velških reprezentativaca Ernieja Jonesa, Mela Nursea i Jackieja Robertsa.

Dok je još bio u školi, Charles se pridružio omladinskom pogonu lokalnog kluba Swansea Town, kasnijeg Swansea Cityja. Kada je s 14 godina završio školu, počeo je raditi u klubu na stadionu Vetch Field, ali zbog mladosti nikada nije dobio priliku u prvoj momčadi tadašnjeg trećeligaša. Jedine seniorske nastupe upisao je za pričuvnu momčad u Welsh Football Leagueu.

Klupska karijera

Leeds United

Igrajući za lokalni omladinski klub Gendros, zapazili su ga skauti Leeds Uniteda i pozvali na probu u rujnu 1948. Na probi je impresionirao te je s 17 godina potpisao za klub i preselio u Yorkshire.

Tadašnji menadžer Leeds Uniteda Major Buckley koristio ga je u raznim ulogama, uključujući desnog beka, stopera i lijevog halfa, za pričuvnu momčad Leedsa. Charles je debitirao za prvu momčad kao središnji branič u prijateljskoj utakmici protiv kluba iz Dumfriesa, Queen of the Southa, 19. travnja 1949. Charles je čuvao tadašnjeg škotskog reprezentativnog centarfora Billy Houlistona, koji je samo deset dana ranije na Wembleyju razbio englesku obranu u pobjedi Škotske 3:1. Na Elland Roadu završilo je 0:0. Nakon utakmice Houliston je za 17-godišnjeg Charlesa rekao da je "najbolji stoper protiv kojega je ikad igrao". Za prvenstvenu momčad debitirao je također u travnju 1949., protiv Blackburn Roversa, na poziciji stopera. Od 1950. do 1952. bio je na odsluženju vojnog roka u sastavu 12th Royal Lancers u Carlisleu. Vojska mu je dopuštala nastupe za Leeds, a 1952. kao kapetan poveo je svoju vojnu momčad do osvajanja Army Cupa. Upravo u tom razdoblju operirao je hrskavice oba koljena.

Nakon povratka u momčad Leedsa u studenome 1951. Charles je igrao i kao središnji napadač i kao stoper. To je potaknulo raspravu o tome na kojoj bi poziciji trebao igrati, no ostao je stoper sve do sezone 1952./53. U listopadu 1952. prebačen je u vrh napada i odmah je počeo zabijati, s 11 pogodaka u 6 utakmica. Godine 1955. postao je kapetan kluba, a u sezoni 1955./56. Leeds je izborio promociju u Prvu diviziju. Charles je bio u sjajnoj formi te je postigao 29 pogodaka u 42 nastupa. U sljedećoj sezoni postavio je novi klupski rekord u elitnom razredu s 38 pogodaka u 40 ligaških nastupa, dok je Leeds završio osmi u Prvoj diviziji, nakon čega je napustio klub. Njegov utjecaj na uspjeh Leedsa u posljednjoj sezoni bio je toliko velik da su novinari klub prozvali "John Charles United". Ukupno je u osam godina za Leeds zabio 150 ligaških pogodaka, uključujući klupski rekord od 42 pogotka u 39 nastupa u sezoni 1953./54. I dalje je drugi najbolji strijelac u povijesti Leedsa, iza Petera Lorimera.

Juventus

Datoteka:1957–58 Juventus FC - Sívori, Charles and Boniperti.jpg

Sveti trozubac: Charles sa Sívorijem i Bonipertijem u Juventusu

U kolovozu 1957. prešao je u talijanski Juventus za tada rekordnih 65.000 britanskih funti, gotovo udvostručivši prethodni rekord. Transfer je bio osobit i zato što je Charles postao jedan od prvih britanskih profesionalaca koje je angažirao inozemni klub, nakon što je John Fox Watson 1948. prešao iz Fulhama u Real Madrid.

Debitirao je 8. rujna 1957. protiv Hellas Verone. Nakon pogodaka Bonipertija i Sívorija rezultat je bio 2:2, a tada je Charles zabio pobjednički pogodak. Već sljedećeg tjedna postigao je jedini pogodak u pobjedi nad Udineseom, a zatim i odlučujući pogodak u pobjedi 3:2 protiv Genoe. U prve tri utakmice bio je čovjek odluke.

Datoteka:1957–58 Serie A - AC Verona v Juventus FC - John Charles.jpg

26. siječnja 1958. A.C. Verona – Juventus 2:3, 18. kolo Serie A 1957./58.. Napadač Juventusa John Charles (u sredini) u akciji protiv obrane Verone.

U prvoj sezoni u Italiji Charles je bio najbolji strijelac Serie A s 28 pogodaka te je proglašen igračem sezone dok je Juventus osvojio scudetto. U Torinu je igrao pet godina, postigao 108 pogodaka u 155 utakmica, triput osvojio talijansko prvenstvo i dvaput Kup Italije. U izboru za Zlatnu loptu 1959. bio je treći, što je i dalje najbolji plasman nekog velškog nogometaša. Njegovo ubojito partnerstvo sa Sívorijem i Bonipertijem u napadu Juventusa donijelo je toj trojci nadimke Sveti trozubac i Čarobni trio; Charles je tijekom pet sezona u klubu zbog svoje veličine i fair-playa prozvan i Il Gigante Buono ("Nježni div"). Koliko su ga cijenili navijači Juventusa pokazalo se i 1997., kada su ga povodom klupske stogodišnjice izabrali za najboljeg stranog igrača u povijesti kluba.

Povratak u Leeds United

Nakon razdoblja u Juventusu Don Revie platio je klupski rekordnih 53.000 funti kako bi vratio Charlesa u Yorkshire. Zbog uzbuđenja koje je njegov povratak izazvao, Leeds United je podigao cijene ulaznica na početku sezone 1962./63. Charlesov drugi boravak na Elland Roadu bio je mnogo manje uspješan. Nakon pet godina u Italiji teško se ponovno prilagodio životu i nogometu u Britaniji.

Roma

Nakon 11 utakmica i tri pogotka – blijede sjene njegove nekadašnje efikasnosti – prodan je za 70.000 funti u Romu. U početku je transfer bio uspješan i Charles je zabio već u prvih petnaest minuta svoje prve utakmice za Romu, protiv Bologne. Ipak, taj rani nagovještaj nije ispunjen te je već godinu dana poslije ponovno promijenio klub.

Kasnija karijera

Otišao je u Cardiff City, gdje je ostao do 1966., čime je završio njegov ligaški put. Poslije je bio menadžer Hereford Uniteda, Merthyr Tydfila i omladinske momčadi Swansea Cityja, te tehnički direktor kanadske momčadi Hamilton Steelersa, čiji je trener postao usred sezone 1987.

Reprezentativna karijera

Charles je za velšku reprezentaciju prvi put zaigrao nedugo nakon 18. rođendana.

Za Wales je nastupio na Svjetskom prvenstvu 1958. u Švedskoj – prvom na koje se ta reprezentacija plasirala. To je ujedno bio i jedini put da su se sve četiri britanske domaće reprezentacije plasirale na isto svjetsko prvenstvo, premda su samo Wales i Sjeverna Irska prošli skupinu. Wales je ostao neporažen u skupini, odigravši neriješeno s Mađarskom (uz Charlesov pogodak), Meksikom i domaćinom Švedskom, koji je kasnije bio finalist. Budući da je i Mađarska osvojila tri boda, odigrana je dodatna utakmica u kojoj je Wales na stadionu Råsunda preokretom došao do pobjede 2:1 i prolaska dalje; međutim, Charles se na toj utakmici ozlijedio i propustio ostatak turnira. Wales je potom u četvrtfinalu ispao od Brazila pogotkom Peléa u 66. minuti, a Brazil je kasnije osvojio naslov. Velški izbornik Jimmy Murphy rekao je da bi "s Johnom Charlesom u momčadi možda i pobijedili".

Za Wales je ukupno upisao 38 nastupa i 15 pogodaka.

Charles je 1955. nastupio i za reprezentaciju Velike Britanije protiv Irske.

Profil igrača

Stil igre

Smatran jednim od najvećih britanskih nogometaša svih vremena, Charles je bio svestran igrač sposoban igrati i kao središnji napadač i kao središnji branič. Kao napadač bio je poznat kao plodan strijelac koji je mogao zabijati objema nogama zahvaljujući snažnom i preciznom udarcu; zbog visine, građe i snage, kao i moći i preciznosti u skoku, bio je i iznimno opasan u igri glavom. Unatoč veličini bio je i brz igrač, s dobrom tehnikom i sposobnošću dodavanja, što mu je omogućavalo i postizanje i namještanje pogodaka. Osim po kvaliteti igre, bio je poznat i po korektnom ponašanju na terenu, zbog čega je uz stas dobio nadimak Il Gigante Buono.

Nasljeđe

U predgovoru Charlesove autobiografije Sir Bobby Robson opisao ga je kao "neusporedivog" te ga svrstao među vječne nogometne velikane poput Peléa, Diega Maradone i George Besta, rekavši: "Neusporediv. John nije bio samo jedan od najvećih nogometaša koji su ikada živjeli. Bio je jedan od najvećih ljudi koji su ikada igrali ovu igru." Također je istaknuo da je Charles jedini velikan svjetske klase na dvije vrlo različite pozicije. Giampiero Boniperti, kapetan Juventusa u vrijeme kada je Charles došao u klub, govorio je o njemu i kao čovjeku: "Rekao bih da je bio s nekog drugog svijeta zbog svojih ljudskih kvaliteta. John je bio jedan od najodanijih i najpoštenijih ljudi koje sam ikada upoznao, vrlo posebna osoba. Uspijevao je držati cijelu momčad na okupu, a svaka svađa ili rasprava stišala bi se čim bi se pojavio na terenu ili u svlačionici." Jack Charlton rekao je o bivšem suigraču: "Ljudi me često pitaju: 'Tko je bio najbolji igrač kojeg si ikada vidio?' i ja odgovaram da su to vjerojatno bili Eusébio, Di Stéfano, Cruyff, Pelé ili naš Bob. Ali najučinkovitiji igrač kojeg sam ikada vidio, onaj koji je najviše mijenjao izvedbu cijele momčadi, bez ikakve sumnje bio je John Charles." Njegovo sportsko ponašanje navelo je međunarodnog suca Clivea Thomasa da kaže: "Kad biste imali 22 igrača Johnova kalibra, ne bi bilo potrebe za sucima – samo za mjeriteljima vremena."

Godine 1998. Football League ga je, u sklopu proslave svoje stote obljetnice, uvrstila na popis 100 legendi lige. Godine 2002. Charles je bio među prvim primljenima u Kuću slavnih engleskog nogometa. Dana 29. studenoga 2003., u povodu jubileja UEFA-e, Football Association of Wales izabrala ga je za velškog Zlatnog igrača kao najistaknutijeg nogometaša u prethodnih 50 godina. Godine 2004. zauzeo je 19. mjesto u izboru 100 Welsh Heroes. Dana 7. ožujka 2018. jedan od vlakova Great Western Railwayja nazvan je po njemu. U kolovozu 2019. stambeni kompleks pod nazivom "Clos John Charles" otvoren je na mjestu nekadašnje osnovne škole u Cwmbwrlai u Swanseaju.

Salon John Charles na stadionu Aberystwyth Towna nosi njegovo ime. Po Charlesu je nazvan i John Charles Centre for Sport u Leedsu. Zapadna tribina stadiona Elland Road zove se "The John Charles Stand", a ulazni prostor banketne dvorane iza tribine sadrži njegovu bistu, u spomen na sve što je učinio za klub. Ulica blizu Elland Roada, u dijelu Leedsa zvanom Lower Wortley, nazvana je John Charles Way.

Privatni život i smrt

Charles se tijekom života ženio dvaput. Godine 1953. oženio se za Margaret "Peggy" White; imali su četiri sina. Rastali su se 1982. Godine 1988. oženio se za Glendu Vero, s kojom je ostao u braku do smrti 2004. Prezime Charles nastavilo se pojavljivati u nogometu preko nećaka Jeremyja Charlesa, koji je također igrao za Wales, i unuka Jakea Charlesa, koji je nastupao za velške mlađe reprezentacije.

Nakon završetka nogometne karijere Charles je postao zakupnik puba New Inn na Elland Roadu u Churwellu, Leeds, kojim je kasnije upravljao i drugi igrač Leedsa i velški reprezentativac, Byron Stevenson. Dana 16. lipnja 2001., u okviru rođendanskih počasti kraljice te godine, imenovan je zapovjednikom Reda Britanskog Carstva za zasluge u nogometu. Sve do malo prije smrti nastavio je dolaziti na svaku domaću utakmicu Leeds Uniteda. Godine 2002. postao je dopredsjednik Football Association of Walesa, a 2003. dobio je slobodu grada Swanseaja. Vodila se i kampanja da ga se proglasi vitezom, ali do toga nikada nije došlo.

U siječnju 2004. doživio je srčani udar neposredno prije intervjua za talijansku televiziju, a zbog problema s cirkulacijom djelomično mu je amputirano stopalo prije povratka u Britaniju. Umro je u bolnici Pinderfields u Wakefieldu, u Zapadnom Yorkshireu, rano ujutro 21. veljače 2004. Njegova udovica Glenda oporučno je ostavila njegov pepeo gradu Swanseaju.

Statistika karijere

Nastupi i pogodci po klubovima, sezonama i natjecanjima

Klub	Sezona	Liga			Nacionalni kup		Kup prvaka		Ukupno
		Razina	Nastupi	Pogodci	Nastupi	Pogodci	Nastupi	Pogodci	Nastupi	Pogodci
Leeds United	1948./49.	Druga divizija	3	0	0	0	–		3	0
	1949./50.		42	1	5	0	–		47	1
	1950./51.		34	3	2	0	–		36	3
	1951./52.		18	0	5	0	–		23	0
	1952./53.		40	26	1	1	–		41	27
	1953./54.		39	42	2	1	–		41	43
	1954./55.		40	11	2	1	–		42	12
	1955./56.		42	29	1	0	–		43	29
	1956./57.	Prva divizija	40	38	1	1	–		41	39
	Ukupno		298	150	19	4	–		317	154
Juventus	1957./58.	Serie A	34	28	4	1	–		38	29
	1958./59.		30	19	4	5	2	0	36	24
	1959./60.		34	23	3	3	–		37	26
	1960./61.		32	15	3	1	2	0	37	16
	1961./62.		21	8	4	2	6	0	31	10
	Ukupno		151	93	18	12	10	0	179	105
Leeds United	1962./63.	Druga divizija	11	3	0	0	–		11	3
Roma	1962./63.	Serie A	10	4	3	0	–		13	4
Cardiff City	1963./64.	Druga divizija	33	11	1	0	–		34	11
	1964./65.		28	3	1	0	–		29	3
	1965./66.		7	4	2	0	–		9	4
	Ukupno		68	18	4	0	–		72	18
Ukupno u karijeri			538	268	44	16	10	0	592	284

Trofeji

Leeds United

• Drugoplasirani u Drugoj diviziji: 1955./56.

Juventus

• Serie A: 1957./58., 1959./60., 1960./61.
• Coppa Italia: 1958./59., 1959./60.

Cardiff City

• Welsh Cup: 1963./64., 1964./65.

Wales

• British Home Championship: 1959./60.; drugoplasirani: 1960./61., 1961./62.
• Četvrtfinalist Svjetskog prvenstva: 1958.

Pojedinačno

• Najbolji strijelac engleske Prve divizije: 1956./57.
• Capocannoniere: 1957./58.
• Corriere dello Sport momčad godine u Serie A: 1958., 1960.
• Zlatna lopta France Footballa: treće mjesto 1959.; nominiran 1960., 1961., 1962.
• UEFA Zlatni igrač: Wales
• Kuća slavnih engleskog nogometa: 2002.
• Juventusova Kuća slavnih: 2025.

Dodatna literatura

• Nepoznat parametar: ime
• Nepoznat parametar: izdavač
• Nepoznat parametar: prezime

• Nepoznat parametar: ime
• Nepoznat parametar: izdavač
• Nepoznat parametar: prezime

• Nepoznat parametar: prezime2
• Nepoznat parametar: izdavač
• Nepoznat parametar: ime1
• Nepoznat parametar: ime2
• Nepoznat parametar: ref
• Nepoznat parametar: prezime1

Vanjske poveznice

• Profil u Kući slavnih engleskog nogometa
• UEFA.com – Wales' Golden Player
• John Charles – A True Leeds United Legend
• Leeds United Fan Club – John Charles
• Tribute at Gomersal Park Hotel (Arhivirano 2. travanj 2012.)
• Football cards featuring John Charles