Berberidopsis granitica
| Berberidopsis granitica | |
|---|---|
| B. granitica B. granitica | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Kritično | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Berberidopsidales |
| Porodica: | Berberidopsidaceae |
| Rod: | Berberidopsis |
| Vrsta: | B. granitica |
| Dvojno ime | |
| Berberidopsis granitica Menegoz, A.E.Villarroel & Lavandero | |
Berberidopsis granitica vazdazeleni je grm iz porodice Berberidopsidaceae, endemičan za vrlo maleno područje središnjih čileanskih Anda. Vrstu su Kora Menegoz, Alejandro E. Villarroel i Nicolás Lavandero opisali 2024. u časopisu Taxon.[1] Pronađena je u travnju 2021. na planini Cerro Alto el Padre kod San Fabiána de Alica u regiji Ñuble. Čileanski naziv vrste je michay del granito.
Opis
Za razliku od ostalih vrsta roda, koje su drvenaste penjačice, B. granitica je polegnut do uzlazan, stoloniferan grm, visok oko 20–66 cm, širok 20–70 cm, dok pojedini izbojci dosežu 1–2,5 m duljine. Podzemni ili prizemni podanak je stoloniferan i teško ga je razlikovati od stabljike. Starije grane su pri osnovi polegnute, zatim se uzdižu, odrvenjele su i imaju sivu ljuskavu koru; mlade su grane najčešće uspravne, crvenkaste do zelene. [2]
Listovi su vazdazeleni, jednostavni, spiralno raspoređeni i kožasti. Plojke su kopljaste do jajaste, rijetko eliptične, duge približno 14–54 mm i široke 6–24 mm. Baza je obično klinasta, ponekad zaobljena, vrh oštar i završava mukronom, a rub je cjelovit do nepravilno nazubljen, s najviše nekoliko bodljastih zubaca. Gornja strana lista sjajna je i tamnozelena, a donja zagasitije zelena. Upravo je građa lista jedan od najlakših načina razlikovanja vrste od B. corallina, koja ima jajaste do duguljaste listove odrezane baze i izrazito nazubljena ruba.[2]
Cvjetovi su dvospolni, viseći, tamnoružičasti i ugodno mirisni. Razvijaju se pojedinačno ili do tri zajedno u pazušcima listova ili pricvjetnih listova; na jednom mladom izbojku može ih biti više. Ocijeće je spiralno građeno i nije jasno podijeljeno na čašku i vjenčić. Ima 9–13 tepala, koji postupno prelaze od vanjskih prema većim unutarnjim petaloidnim tepalima; unutarnji tvore vrčastu strukturu oko spolnih organa. Broj pricvjetnih listova, brakteola i tepala nije stalan, što je karakteristično za ovu vrstu.[2]
Izvan prašnika nalazi se žut, mesnat i narovašen nektarijski disk. Prašnika je 8, raspoređenih u jednom nizu; antere su introrzne i otvaraju se uzdužno. Plodnica je nadrasla, sinkarpna i jednokomorna, građena od 3–4 plodna lista, s parijetalnom placentacijom. Nakon cvatnje tepali i prašnici otpadaju, dok nektarijski disk, vrat i njuška ostaju na plodu.[2]
Plod je kuglasta, nepucava grimizna boba, približno 6,5–9,3 mm duga i 7–10,5 mm široka. Sadrži 22–27 sitnih, žućkastih jajolikih sjemenki. Vrsta cvate od ožujka do travnja, a plodovi dozrijevaju od studenoga do prosinca.[2]
Rasprostranjenost i ekologija
Berberidopsis granitica poznata je samo s jednog nalazišta, Cerro Alto el Padre u gorju San Fabián de Alico u čileanskoj regiji Ñuble. Populacija zauzima približno 14 hektara između 1580 i 1640 m nadmorske visine, uglavnom na sjeveroistočnoj strani planine neposredno iznad gornje granice šume. Biljke rastu u pukotinama trošnih granitnih stijena i pri dnu velikih kamenih blokova, na otvorenom, kamenitom terenu s malo vegetacije.[2]
Područje pripada andskom sredozemnom pojasu listopadnih šuma u kojem su karakteristični Nothofagus obliqua i Austrocedrus chilensis. Stanište je tijekom zime izloženo temperaturama ispod ništice i tradicionalno je mjesecima bilo prekriveno snijegom. Takvi planinski uvjeti jedinstveni su među danas poznatim pripadnicima reda Berberidopsidales; polegnuti grmoliki habitus i debeli kožasti listovi vjerojatno predstavljaju prilagodbu hladnijem andskom okolišu.[2]
Sistematika
Filogenetske analize nuklearnih i kloroplastnih biljega pokazale su da je B. granitica sestrinska vrsta čileanskoj B. corallina, dok je australska B. beckleri sestrinska zajedničkoj čileanskoj grani. Otkrivanje B. granitica povećalo je broj priznatih vrsta roda Berberidopsis s dvije na tri; Kew danas prihvaća sve tri vrste.[2]
Od B. corallina lako se razlikuje po grmolikom, a ne penjačkom habitusu, klinastoj bazi listova, cjelovitom do samo nepravilno nazubljenom rubu, malobrojnijim pazušnim cvjetovima i planinskom granitnom staništu. Cvjetovi B. granitica ugodno mirišu, dok su cvjetovi B. corallina bez mirisa.[2]
Ugroženost
Zbog samo jedne poznate populacije, iznimno malenog područja rasprostranjenosti i pogoršavanja planinskog staništa, vrsta je u 20. čileanskom postupku klasifikacije vrsta službeno svrstana među kritično ugrožene (CR), prema kriterijima CR B1ab(iii)+2ab(iii); C2a(ii). Među prijetnjama su smanjenje snježnog pokrova i porast temperature, dugotrajna suša, požari, ispaša, promjene korištenja zemljišta te stvaranje neformalnih planinarskih staza.[2]