Berberidopsis corallina

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Berberidopsis corallina
B. corallina
B. corallina
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Berberidopsidales
Porodica: Berberidopsidaceae
Rod: Berberidopsis
Vrsta: B. corallina
Dvojno ime
Berberidopsis corallina
Hook.f.

Berberidopsis corallina vazdazelena je drvenasta penjačica iz porodice Berberidopsidaceae, endemična za središnji i južni Čile. Joseph Dalton Hooker opisao ju je 1862. u Curtis's Botanical Magazine, a ujedno je i tipska vrsta roda Berberidopsis. U Čileu je poznata pod nazivima michay rojo, coralillo, voqui fuco, voqui pilfuco i voqui bejuco. [1]

Ime

Specifični epitet corallina odnosi se na karakterističnu koraljnocrvenu boju cvjetova.

Opis

Biljka je snažna penjačica ili lijana koja se uspinje kroz okolno drveće i grmlje te može dosegnuti 15–20 m visine. Grane su duge, savitljive i često vise s krošanja. Listovi su naizmjenični, jednostavni i kožasti, približno 4–12 cm dugi i 3–5 cm široki. Plojka je jajasto-duguljasta, pri bazi uglavnom odrezana, na vrhu zašiljena, a rub je izrazito, grubo i gotovo bodljikavo nazubljen; zubi završavaju sitnim žlijezdama. Gornja strana lista tamnozelena je i sjajna, dok je donja svjetlija i pomalo sivkasta.[2]

Cvjetovi su dvospolni, viseći i okupljeni u terminalne grozdaste cvatove koji mogu biti dugi do oko 20 cm. Ocijeće nije jasno razdijeljeno na čašku i vjenčić, nego ga čini 13–15 spiralno raspoređenih tepala; vanjski su mali, a unutarnji postupno veći, široko jajasti do gotovo okruglasti. Tepali su grimizni, koraljnocrveni do purpurnocrveni, s fino trepetljikavim rubovima. Izvan prašnika nalazi se režnjevit nektarijski disk. Prašnika je 6–10, s vrlo kratkim nitima i izduženim anterama koje se otvaraju uzdužnim pukotinama.[2]

Plodnica je nadrasla, jednokomorna i ima tri parijetalne placente, na svakoj s nekoliko sjemenih zametaka. Vrat je trajan, a njuška trorežnjevita. Plod je kuglasta do gotovo kuglasta, nepucava boba, pri dozrijevanju ljubičasta do tamna, približno do 14 mm duga. U jednom se plodu obično nalazi 12–24 sjemenke.[2]

Rasprostranjenost i stanište

Berberidopsis corallina raste samo u Čileu, pretežno u obalnom planinskom lancu Cordillera de la Costa. Rasprostranjenost joj je vrlo isprekidana, od provincije Cauquenes na sjeveru do provincije Llanquihue na jugu, približno od razine mora do 700 m nadmorske visine. Najčešće nastanjuje vlažne šume, zasjenjene klance i obale vodotoka te tla sa slabijom drenažom, premda su neke populacije poznate i sa suhih šumskih padina.

Vrsta se kroz šumsku vegetaciju penje preko stabala i grmova te na povoljnim mjestima može tvoriti guste spletove izbojaka. Čileanska nalazišta pripadaju području umjerenih kišnih i obalnih šuma, a jedna od zaštićenih populacija nalazi se u Nacionalnom rezervatu Los Queules.[2]

Ugroženost

Prema važećoj čileanskoj nacionalnoj klasifikaciji vrsta se vodi kao ugrožena (En Peligro, EN) i rijetka (Rara). Populacije su malobrojne i izrazito fragmentirane. Glavne su prijetnje gubitak i degradacija autohtonih šuma, širenje nasada Pinus radiata i Eucalyptus spp. te ispaša goveda.

Savitljivi izbojci tradicionalno su se koristili među zajednicama Huilliche za pletenje i izradu različitih uporabnih predmeta, što je jedan od razloga zbog kojih je vrsta u Čileu poznata pod imenima koja sadrže riječ voqui, naziv za drvenaste penjačice pogodne za pletenje.

Sistematika

Hooker je vrstu opisao na temelju zbirke Richarda Pearcea 126, prikupljene 1860. južno od Lote u pokrajini Arauco. Holotip se čuva u Kewu. Berberidopsis corallina dugo je zbog neobične građe cvijeta svrstavana među Flacourtiaceae, ali je poslije izdvojena u Berberidopsidaceae i danas pripada redu Berberidopsidales. Kew prihvaća izvorno Hookerovo ime i za vrstu ne navodi taksonomski sinonim.[2]

Cvjetni razvoj ove vrste posebno je proučavan jer Berberidopsis pripada jednoj od ranih grana jezgrenih dvosupnica. Tepali i prašnici nastaju spiralnim slijedom, a osnovni razvojni obrazac obuhvaća tri plodna lista. Takva građa smatra se važnom za razumijevanje prijelaza između spiralno građenih cvjetova ranijih dvosupnica i pravilnije peteročlanih cvjetova velikog dijela jezgrenih dvosupnica.[2]

Galerija

Izvori

  1. Kew, pristupljeno 21. kolovoza 2026.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 BLUM, pristupljeno 21. kolovoza 2026.