Toggle menu
243,9 tis.
110
18
641,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.
Archivo de Indias, Alcázar i Katedrala u Sevilli
Svjetska baštinaUNESCO
Archivo de Indias, Alcázar i Katedrala u Sevilli
Godina uvrštenja: 1987. (11. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: i, ii, iii, vi
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/383 UNESCO

Glavni arhiv Indija (španjolski: Archivo General de Indias) je stara trgovačka burza (Casa Lonja de Mercaderes) u Sevilli, Španjolska, u kojoj se čuva iznimno vrijedan arhiv koji svjedoči o povijesti Španjolskog Carstva u Amerikama i Filipinima. Graševinu je u stilu talijanske renesanse dizajnirao Juan de Herrera i zbog svoje važnosti, ali i neobične arhitekture, upisana je 1987. godine, zajedno s Alcázarom i Katedralom u Sevilli, na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Povijest

Katedrala u Sevilli i Arhiv Indija

Građevinu je naručio Filip II., španjolski kralj 1572. godine, i to od graditelja njegove palače El Escorial, Juana de Herrere, kako bi u njoj smjestio Savjet trgovaca Seville koji su se do tada sastajali u dvoranama katedrale kako bi raspravljali o poslovima u kolonijama. Što je kralj smatrao neprimjerenim.

Zgradu je započeo graditi Juan de Mijares, prema Herrerinim planovima, 1584. godine i počela se koristiti već 1598., što se može vidjeti po natpisu na sjevernoj fasadi. No, radovi na njoj su nastavljeni tijekom 17. stoljeća i dovršio ju je Pedro Sanchez Falconete.

Karlo III., španjolski kralj, je izdao dekret 1785. godine kojim je odredio da se u ovoj građevini smjesti novoosnovani arhiv "Savjeta Indija", kako bi se pod jednim krovom držala sva dokumentacija vezana za španjolske prekomorske kolonije, koji su do tada bili razasuti u više gradova. Ministar Indija, José de Gálvez y Gallardo, je u duhu prosvjetiteljstva odlučio kako će samo dokumente starije od 1760-ih smjestiti tu, a novije nastaviti smještati u starim arhivima, kako bi povjesničari mogli proučavati povijest španjolskog kolonijalnog carstva. Kako bi golema dokumentacija bila smještena 1785. godine proširena je Casa Lonja, a 1787. izgrađeno je masivno mramorno stubište.

Zgrada je detaljno obnovljena od 2002. do 2004. godine, za koje vrijeme nije korištena kao istraživačka knjižnica, a od 2005. godine je otpočeo proces digitalizacije njezinih 15 mlijuna stranica.

Odlike

Zgrada zatvara veliko kvadratično dvorište s galerijama na dva kata čiji su prozori utopljeni kvadrati između plošnih pilastra. Iznad svakog prozora, kao ukras, nalaze se jednostavne kvadratne ploče. Zgradu na vrhu okružuje balustrada s obeliskom na svakom kutu. Na njoj nema skulpturalnih ukrasa, samo diskretni kontrast kamena i štuko dekoracija u obliku plitkih reljefa na pilastrima, i na pločama iznad svakog prozora.

Arhiv je bogata dokumentacija španjolskih kolonija od dolaska prvih konkvistadora do konca 19. stoljeća, uključujući dnevnik Kristofora Kolumba, mapa i planova kolonijalnih gradova i mnogi drugi važni, ali i usputni sitni dokumenti. U ovoj zgradi je papa Aleksandar VI. 1493. godine izdao bulu "Inter caetera" o podjeli Novog Svijeta između Španjolske i Portugala, a Miguel de Cervantes tražio je zaposlenje.

Danas se na njegovih devet kilometara polica čuva oko 43.000 svezaka i oko 80 milijuna stranica razne kolonijalne administracije.

Vanjske poveznice