Hartleya
| Hartleya | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Aquifoliales |
| Porodica: | Stemonuraceae |
| Rod: | Hartleya Sleumer |
| Vrsta: | H. inopinata |
| Dvojno ime | |
| Hartleya inopinata Sleumer | |
Hartleya monotipski je rod stabala iz porodice Stemonuraceae, zastupljen jedinom vrstom Hartleya inopinata Sleumer, endemičnom za Novu Gvineju. Rod i vrstu opisao je Hermann Otto Sleumer 1969. u časopisu Blumea. Kew prihvaća Hartleya kao zaseban rod Stemonuraceae, a suvremeni popisi flore Nove Gvineje bilježe vrstu u Papui Novoj Gvineji i indonezijskom dijelu otoka.[1]
Etimologija
Rod je Sleumer nazvao u čast američkog botaničara Thomasa Gordona Hartleyja (1931.–2016.), kojega je u izvornom opisu posebno istaknuo kao istraživača flore istočne Nove Gvineje. Zanimljivo, upravo je Hartley prikupio materijal na kojem je rod opisan. Tipski primjerak, Hartley 12501, sabran je 12. prosinca 1963. na planini Shungol u okrugu Morobe, oko 1830 m nadmorske visine.
Opis
Hartleya inopinata veliko je dvodomno stablo, visoko približno 20–35 m, s deblom promjera 60–120 cm. Kora je sivkastosmeđa i uzdužno ispucala. Grančice su razmjerno kratke, gole, a stariji dijelovi rano se prekrivaju tankom sivom korom.[2]
Listovi su spiralno raspoređeni, jednostavni, kožasti i goli, eliptični do duguljasto-eliptični, dugi oko 5–8 cm i široki 2,5–4,5 cm. Vrh im je kratko ušiljen ili tup, baza klinasta i pomalo nesimetrična, a rub uglavnom cjelovit. Gornja je strana živa lista tamnozelena i sjajna, donja žućkastozelena do blijedo modrozelena. Imaju 5–6 parova slabo izraženih bočnih žila, a peteljka je oko 1 cm duga.[2]
Cvatovi se razvijaju u pazušcima gornjih listova. Razgranati su, kratko metličasti i sastavljeni od malih cima; cijeli cvat doseže približno 3–4 cm. Cvjetovi su jednospolni, a muški cvjetovi još nisu poznati u detaljnim taksonomskim obradama roda. Ženski cvjetovi okupljeni su po 2–3, rijetko 4, gotovo su sjedeći. Čaška je čašasta i razdijeljena na 4–6 režnjeva, a četiri slobodne duguljaste latice žućkastozelene su i približno 3 mm duge.[2]
U ženskom cvijetu nalaze se četiri sterilna prašnika (staminodija) koja oblikom nalikuju razvijenim prašnicima, ali njihove antere ne sadrže pelud. Prema izvornom Sleumerovu opisu niti su spljoštene i gole. Plodnica je jajolika, nadrasla i izrazito nesimetrična, s bočnim ispupčenjem; sadrži dva viseća sjemena zametka. Njuška je sjedeća, spljošteno glavata i papilozna. Uz osnovu plodnice razvijen je jednostrani, debeli ljuskasti disk.[2]
Plod je neobična, nešto spljoštena i zakrivljena koštunica, gledana sa strane izduženo jajasta i ušiljena, kod nedozrelih primjeraka oko 1 cm duga i 4–5 mm široka. Na konveksnoj strani endokarpa nalazi se niz uzdužnih rebara, dok konkavna strana ima snažno izraženo središnje rebro koje je gotovo cijelom duljinom prekriveno debelim mesnatim privjeskom. Upravo su građa tog privjeska, jednostranoga diska i ploda među najvažnijim obilježjima po kojima je Sleumer razlikovao Hartleya od srodnog roda Gastrolepis.[2]
Rasprostranjenost i ekologija
Vrsta je endem Nove Gvineje. Prve pouzdane zbirke potječu iz okruga Morobe u Papui Novoj Gvineji: s planine Shungol na oko 1830 m i vrha planine Kaindi na približno 2400 m. Flora Malesiana navodi je iz planinske kišne šume, uključujući mahovinske šume. Kasnije je pronađena i na planini Bosavi u Southern Highlandsu, na približno 1350–1550 m, pa je poznati visinski raspon nešto širi nego što se isprva smatralo.[2]
Sleumer je još 1972. s određenom rezervom pripisao rodu sterilni materijal s poluotoka Vogelkop u zapadnom dijelu Nove Gvineje; suvremeni pregled flore otoka danas vrstu navodi i za Papuu Novu Gvineju i Indoneziju.[2]
Sistematika
Sleumer je Hartleya 1969. izvorno opisao u široko shvaćenoj porodici Icacinaceae. Već ga je tada smatrao osobito bliskim rodu Gastrolepis, ali ga je razlikovao po jednospolnim cvjetovima, građi njuške, jednostranom gotovo slobodnom ljuskastom disku te građi endokarpa i mesnatog privjeska ploda.[2]
Molekularna istraživanja pokazala su poslije da su stare Icacinaceae polifiletske. Kårehed je 2001. Hartleya zajedno s Stemonurus, Gomphandra, Gastrolepis, Medusanthera i drugim srodnim rodovima uključio u novu porodicu Stemonuraceae. Morfološki podaci također potvrđuju njegov položaj u toj skupini.[3]