Gastrolepis
| Gastrolepis | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Aquifoliales |
| Porodica: | Stemonuraceae |
| Rod: | Gastrolepis Tiegh. |
Gastrolepis rod je vazdazelenog drveća iz porodice Stemonuraceae, reda Aquifoliales. Endemičan je za Novu Kaledoniju i obuhvaća dvije priznate vrste. [1] Pripadnici roda rastu u vlažnim tropskim šumama i različitim oblicima novokaledonskog makijskog raslinja, uključujući planinska staništa na ultramafičnim podlogama.
Opis
Listovi su jednostavni, naizmjenični, kožasti, jajasto-eliptični do obrnuto jajasti, cjelovita ruba. Cvatovi su cimozne metlice sastavljene od skupina sitnih cvjetova, a razvijaju se u pazušcima listova ili terminalno.[2]
Cvjetovi su dvospolni, pravilni i peterodijelni. Čaška je čašasta i režnjevita. Latice su pri vrhu slobodne, dok u donjem dijelu međusobno prianjaju. Prašnika je pet; filamenti su spljošteni i neposredno ispod antera s obje strane obrasli karakterističnim batićastim dlačicama.[2]
Uz plodnicu se nalazi jednostrani mesnati disk u obliku debele ljuske. Plodnica je asimetrično zakrivljena, a njuška tučka sjedeća i papilozna. Jednostrani disk i mesnato zadebljanje plodnice ostaju međusobno odvojeni, što predstavlja važnu dijagnostičku značajku roda.[2]
Plod je bočno spljoštena i blago zakrivljena koštunica. Na ispupčenoj strani endokarp ima više niskih uzdužnih rebara, dok se na udubljenoj strani razvija debeo mesnati nastavak. Plod sadrži jednu sjemenku.[2]
Rasprostranjenost i ekologija
Obje vrste roda endemi su Nove Kaledonije. Rod je zastupljen u vlažnim šumama i makijskom raslinju. Dio populacija raste na ultramafičnim tlima karakterističnima za južni dio otoka. Gastrolepis alticola poznata je iz visokoplaninskog makija masiva Kouakoué i Montagne des Sources, dok je G. austrocaledonica ekološki šire rasprostranjena i javlja se od gustih vlažnih šuma do otvorenijeg i degradiranog makijskog raslinja.
Sistematika
Rod je ustanovio francuski botaničar Philippe Édouard Léon Van Tieghem 1897. godine u časopisu Bulletin de la Société Botanique de France. Kao tipsku vrstu naveo je tadašnju Lasianthera austrocaledonica Baill., koju je Henri Ernest Baillon opisao u 19. stoljeću.[1]
Van Tieghem je pri uspostavljanju roda naznačio premještanje Baillonove vrste u Gastrolepis, ali novu kombinaciju nije oblikovao na način koji se prema pravilima botaničke nomenklature smatra valjano objavljenim. Stoga se današnje ime vrste navodi kao Gastrolepis austrocaledonica (Baill.) R.A.Howard, prema valjanoj kombinaciji koju je Richard Alden Howard objavio 1940. godine.
Rod se tradicionalno svrstavao u široko shvaćenu porodicu Icacinaceae. Filogenetskim istraživanjem Jespera Kåreheda utvrđeno je da su takve Icacinaceae polifiletske, pa je Gastrolepis uključen u izdvojenu porodicu Stemonuraceae. S ostalim pripadnicima te porodice dijeli osobito građu prašnika sa spljoštenim filamentima i batićastim dlačicama te bočno spljoštene koštunice s uzdužno rebrastim endokarpom i mesnatim bočnim nastavkom.[2]
Do 2008. godine Gastrolepis se smatrao monotipskim rodom. Jérôme Munzinger, Gordon McPherson i Porter P. Lowry opisali su tada drugu vrstu, G. alticola, koja se od dotad poznate vrste razlikuje nizom vegetativnih i cvjetnih obilježja te izrazito planinskim staništem. Plants of the World Online danas prihvaća dvije vrste roda.
Vrste
- Gastrolepis alticola Munzinger, McPherson & Lowry
- Gastrolepis austrocaledonica (Baill.) R.A.Howard