Stemonurus
| Stemonurus | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Aquifoliales |
| Porodica: | Stemonuraceae |
| Rod: | Stemonurus Blume |
Stemonurus rod je vazdazelenog drveća iz porodice Stemonuraceae, reda Aquifoliales. Obuhvaća 13 priznatih vrsta rasprostranjenih od Šri Lanke i kopnene jugoistočne Azije preko Malezije do Nove Gvineje, Bismarckovog otočja, Karolinskih i Salomonskih otoka.[1] Tipski je rod porodice Stemonuraceae.
Ime
Ime Stemonurus izvedeno je iz grčkih riječi stēmōn („prašnik”) i oura („rep”). Odnosi se na duge dlačice na gornjem dijelu filamenata, zbog kojih prašnici izgledaju kao da nose repaste nastavke. Po ovom je rodu nazvana i porodica Stemonuraceae.
Opis
Pripadnici roda su stabla koja mogu dosegnuti oko 40 m visine. Neke vrste razvijaju potporne korijene ili pneumatofore. Deblo je često ravno i uspravno, s brojnim gotovo vodoravnim granama, što pripada karakterističnom „stemonuroidnom” habitusu porodice. Završni su pupovi naglo suženi i smolasti.[2]
Listovi su jednostavni, naizmjenični, bez palistića i najčešće čvrsto kožasti. Oblikom variraju od lancetastih i eliptičnih do jajastih i obrnuto jajastih, a rub im je cjelovit. Donja površina kod nekih vrsta može biti prekrivena sitnim kvržicama.[2]
Cvatovi se razvijaju u pazušcima listova i građeni su kao složene škorpionaste cime ili prividno štitasti cvatovi. Cvjetovi su sjedeći, dvospolni, pravilni i uglavnom peterodijelni, rjeđe četverodijelni. Čaška je mala i čašasta, gotovo cjelovita ili plitko režnjevita te ostaje na plodu. Latice su pri osnovi srasle odnosno međusobno čvrsto priljubljene, s jasno vidljivim spojevima; karakteristično su hrptaste i pri vrhu savinute prema unutra.[2]
Prašnika je pet. Srasli su s laticama samo pri osnovi, a filamenti su mesnati, spljošteni i prema vrhu prošireni. Neposredno ispod antera nose guste duge cilindrične ili batićaste dlačice. Upravo je ta izrazita dlakavost prašnika jedna od najprepoznatljivijih osobina roda.[2]
Pri osnovi tučka obično se nalazi plitak čašasti disk. Plodnica je nadrasla, stožasta i jednolokularna, s dva viseća sjemena zametka. Vrat tučka vrlo je kratak, a njuška sitna.[2]
Plod je koštunica, jajasta, elipsoidna ili duguljasto-vretenasta. Kod mnogih je vrsta dvobojna: donji dio može biti tamnocrven do ljubičast, dok je gornji bijel do blijedozelen. Za razliku od više srodnih rodova porodice, plodovi roda Stemonurus nisu izrazito bočno spljošteni, nemaju mesnati bočni nastavak niti uzdužno rebrast endokarp. Endokarp je vlaknast, a plod sadrži jednu sjemenku s obilnim endospermom i malenim embrijem.[2]
Rasprostranjenost i ekologija
Rod je prirodno rasprostranjen na Šri Lanki, u Mjanmaru, Tajlandu i Vijetnamu te na Malajskom poluotoku, Sumatri, Javi, Borneu, Sulawesiju, Filipinima i Novoj Gvineji, odakle seže prema Bismarckovu, Karolinskom i Salomonskom otočju.[2]
Vrste rastu ponajprije u vlažnim tropskim šumama. Javljaju se u primarnim i sekundarnim nizinskim šumama, močvarnim šumama i uz obale, a pojedine i u mangrovnim staništima. U planinama uglavnom dopiru do približno 850–1000 m nadmorske visine.
Sistematika i povijest
Rod je ustanovio nizozemsko-njemački botaničar Carl Ludwig Blume 1826. godine u djelu Bijdragen tot de flora van Nederlandsch Indië. Njegovo prvotno poimanje roda bilo je vrlo široko i obuhvaćalo je vrste koje danas pripadaju različitim rodovima. Među njima su bile biljke s dvospolnim i jednospolnim cvjetovima, zbog čega je kasnije nastala dugotrajna nomenklaturna i taksonomska zbrka oko granica između Stemonurusa i Gomphandre.
Blume je 1850. vlastitu sekciju Anacolosa izdvojio kao zaseban rod, ali je u Stemonurusu i dalje zadržao heterogene elemente. Tijekom 19. stoljeća pojedini su autori dio vrsta svrstavali u Lasianthera, a George Henry Kendrick Thwaites ustanovio je 1855. rod Urandra, koji je danas sinonim roda Stemonurus.
Odoardo Beccari je 1877. prvi jasno podijelio Blumeov široko shvaćeni rod na dvije skupine. Ime Stemonurus zadržao je za skupinu s osobinama vrste Stemonurus secundiflorus, dok je za drugu skupinu prihvatio Wallichovo ime Gomphandra. Hermann Otto Sleumer slijedio je Beccarijevo rješenje u svojoj opsežnoj reviziji iz 1969. te kao lektotipsku vrstu roda naveo S. secundiflorus Blume.
Rod je tradicionalno pripadao široko shvaćenoj porodici Icacinaceae. Molekularnofilogenetsko istraživanje Jespera Kåreheda iz 2001. pokazalo je da su takve Icacinaceae polifiletske. Kårehed je izdvojio Stemonuraceae kao zasebnu porodicu i upravo Stemonurus odabrao za njezin tipski rod. Smatrao ga je morfološki reprezentativnijim za skupinu od starijeg roda Lasianthera, a ime Stemonurus već je od 1846. bilo upotrijebljeno u nadrodnom nazivu Stemonureae M.Roem.[2]
Sleumer je 1969. priznavao 12 vrsta. Godine 2009. Timothy M. A. Utteridge i Melanie Schori opisali su iz Sarawaka na Borneu novu vrstu Stemonurus corrugatus. Plants of the World Online danas prihvaća 13 vrsta.
Vrste
Plants of the World Online prihvaća 13 vrsta:
- Stemonurus ammui (Kaneh.) Sleumer
- Stemonurus apicalis (Thwaites) Miers
- Stemonurus celebicus Valeton
- Stemonurus corrugatus Utteridge & Schori
- Stemonurus dichrocarpus (Gagnep.) Sleumer
- Stemonurus gitingensis (Elmer) Sleumer
- Stemonurus grandifolius Becc.
- Stemonurus malaccensis (Mast.) Sleumer
- Stemonurus monticola (G.Schellenb.) Sleumer
- Stemonurus perobtusus (Gagnep.) Sleumer
- Stemonurus scorpioides Becc.
- Stemonurus secundiflorus Blume
- Stemonurus umbellatus Becc.
Sinonimi roda
Heterotipski:
- Urandra Thwaites in Hooker's J. Bot. Kew Gard. Misc. 7: 211 (1855)