Porečka i Pulska biskupija: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Porečka i Pulska biskupija'''-->{{Infookvir biskupija  
{{Infookvir biskupija  
|ime = Porečka i Pulska biskupija<br>''Dioecesis Parentina et Polensis''
|ime = Porečka i Pulska biskupija<br>''Dioecesis Parentina et Polensis''
|slika =
|slika =
Redak 6: Redak 6:
|metropolija = [[Riječka nadbiskupija|Riječka]]
|metropolija = [[Riječka nadbiskupija|Riječka]]
|površina = 2 839
|površina = 2 839
|populacija =168.699 ([[2004.]])
|populacija =168.699 (2004.)
|župe = 134
|župe = 134
|crkve =  
|crkve =  
Redak 12: Redak 12:
|nadnevak uspostave = [[3. stoljeće]] kao Porečka biskupija
|nadnevak uspostave = [[3. stoljeće]] kao Porečka biskupija
|nadnevak uzdignuća =  
|nadnevak uzdignuća =  
|promjena statusa = [[30. lipnja]] [[1828.]] spojena s Pulskom biskupijom
|promjena statusa = [[30. lipnja]] [[kršćanstvo u 1828.|1828.]] spojena s Pulskom biskupijom
|podjedinice =  
|podjedinice =  
|katedrala = [[Eufrazijeva bazilika|Katedrala Uznesenja Marijina]]
|katedrala = [[Eufrazijeva bazilika|Katedrala Uznesenja Marijina]]
Redak 21: Redak 21:
|generalni vikar =  
|generalni vikar =  
|službene stranice = [http://www.biskupija-porecko-pulska.hr/ Službena stranica]
|službene stranice = [http://www.biskupija-porecko-pulska.hr/ Službena stranica]
|stanje od = [[11. srpnja]] [[2020.]]
|stanje od = 11. srpnja 2020.
}}
}}
'''Porečka i Pulska biskupija''' je [[biskupija]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], sa sjedištem u [[Poreč]]u i [[Pula|Puli]]. [[Sufragan|Sufraganska]] je biskupija [[Riječka nadbiskupija|Riječke nadbiskupije]]. <ref name="istrapedia">[http://www.istrapedia.hr/hrv/696/porecka-i-pulska-biskupija/istra-a-z/ Istrapedia] R. Matijašić: Porečka i pulska biskupija (pristupljeno 22. srpnja 2016.)</ref>
'''Porečka i Pulska biskupija''' je [[biskupija]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], sa sjedištem u [[Poreč]]u i [[Pula|Puli]]. [[Sufragan|Sufraganska]] je biskupija [[Riječka nadbiskupija|Riječke nadbiskupije]]. <ref name="istrapedia">[http://www.istrapedia.hr/hrv/696/porecka-i-pulska-biskupija/istra-a-z/ Istrapedia] R. Matijašić: Porečka i pulska biskupija (pristupljeno 22. srpnja 2016.)</ref>
Redak 30: Redak 30:


Tom su bulom ukinute Novigradska, [[Rapska biskupija|Rapska]] i [[Osorska biskupija]], čiji su dijelovi pripojeni susjednim biskupijama. U trenutku izbijanja Prvoga svjetskog rata na području Markgrofofije Istre prostirale su tri biskupije: [[Tršćansko–koparska biskupija|Tršćansko–koparska]], Porečko-pulska i [[Krčka biskupija]]. Prve dvije prostirale su se na poluotoku, a treća na kvarnerskim otocima. Porečko-pulska je u trenutku izbijanja prvog svjetskog rata prostirala se zapadnu obalu Istre od Pule na jugu do rijeke Mirne i Plomina na sjeveru. Obuhvaćala je sedam dekanata (Poreč, Rovinj, Kanfanar, Motovun, Pula, Vodnjan, Labin) sa šezdesetak [[župa]] i [[kapelanija]]. Djelovalo je 150 svećenika, od čega 142 biskupijska i 8 redovničkih. Katolika je bilo 166.571. Imala je samo jednu mušku redovničku zajednicu, [[franjevci opservanti|franjevce opservante]] venecijanske provincije Sv. Franje i više ženskih redovničkih zajednica, u Rovinju, Poreču, Vodnjanu i Balama, a u Puli čak četiri različita ženska samostana.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/87654 Časopis za suvremenu povijest] Stipan Trogrlić: Katolička crkva u Istri i Prvi svjetski rat (1914.-1918.), 3. (2009), str. 767-768 </ref>
Tom su bulom ukinute Novigradska, [[Rapska biskupija|Rapska]] i [[Osorska biskupija]], čiji su dijelovi pripojeni susjednim biskupijama. U trenutku izbijanja Prvoga svjetskog rata na području Markgrofofije Istre prostirale su tri biskupije: [[Tršćansko–koparska biskupija|Tršćansko–koparska]], Porečko-pulska i [[Krčka biskupija]]. Prve dvije prostirale su se na poluotoku, a treća na kvarnerskim otocima. Porečko-pulska je u trenutku izbijanja prvog svjetskog rata prostirala se zapadnu obalu Istre od Pule na jugu do rijeke Mirne i Plomina na sjeveru. Obuhvaćala je sedam dekanata (Poreč, Rovinj, Kanfanar, Motovun, Pula, Vodnjan, Labin) sa šezdesetak [[župa]] i [[kapelanija]]. Djelovalo je 150 svećenika, od čega 142 biskupijska i 8 redovničkih. Katolika je bilo 166.571. Imala je samo jednu mušku redovničku zajednicu, [[franjevci opservanti|franjevce opservante]] venecijanske provincije Sv. Franje i više ženskih redovničkih zajednica, u Rovinju, Poreču, Vodnjanu i Balama, a u Puli čak četiri različita ženska samostana.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/87654 Časopis za suvremenu povijest] Stipan Trogrlić: Katolička crkva u Istri i Prvi svjetski rat (1914.-1918.), 3. (2009), str. 767-768 </ref>
15. lipnja 1942. biskup [[Raffaelo Radossi] osnovao je župu sv. Josipa u Puli, između staroga dijela grada i župe sv. Pavla. Župna crkva bila je adaptirana stara kućica u vlasništvu franjevaca Padovanske provincije, koju su pretvorili u kapelu sa zvonikom na preslicu 21. siječnja 1940., a koju su potom proširili i povezali sa samostanom, koji su vodili od 1927. Nakon što su osnovali župu, franjevci su nastojali izgraditi jedino svetište sv. Josipa na području biskupije, no rat ih je spriječio u nakani. Crkva i samostan od 15. rujna 1947. pripadaju franjevcima Provincije sv. Jeronima iz Zagreba.<ref>Zdenko Galić: [https://www.glas-koncila.hr/zupna-crkva-sv-josipa-u-puli-izgradnju-biskupijskoga-svetista-sprijecio-je-rat/ ''ŽUPNA CRKVA SV. JOSIPA U PULI Izgradnju biskupijskoga svetišta spriječio je rat. Pula i okolica (11) '']. Glas Koncila. 22. studenoga 2025. Pristupljeno 30. studenoga 2025.</ref>


Kad su nakon 1945. od [[Tršćanska biskupija|Tršćanske biskupije]] odvojeni dijelovi koji su došli pod suverenitet Jugoslavije, osnovana je [[Pazinska apostolska administratura]]. Slovenski dio administrature 1951. je godine pripojen [[Koparska biskupija|Koparskoj biskupiji]], a hrvatski dio 1977. Porečkoj biskupiji. Današnje granice utvrđene su 8. siječnja 1978. temeljem [[bula|bule]] pape [[Pavao VI.|Pavla VI.]] ''[[Primis saeculi]]'' od 15. listopada 1977. godine. Granice joj se podudaraju s granicama [[Istarska županija|Istarske županije]] osim u dijelu sjeverne Ćićarije, gdje župe Dane i Vodice pripadaju Riječkoj nadbiskupiji. Obuhvaća i teritorij povijesnih biskupija u Cissi ([[Cissanska biskupija]], VI–VIII.st.), [[Pićanska biskupija|Pićnu]] i [[Novigradska biskupija|Novigradu]].   
Kad su nakon 1945. od [[Tršćanska biskupija|Tršćanske biskupije]] odvojeni dijelovi koji su došli pod suverenitet Jugoslavije, osnovana je [[Pazinska apostolska administratura]]. Slovenski dio administrature 1951. je godine pripojen [[Koparska biskupija|Koparskoj biskupiji]], a hrvatski dio 1977. Porečkoj biskupiji. Današnje granice utvrđene su 8. siječnja 1978. temeljem [[bula|bule]] pape [[Pavao VI.|Pavla VI.]] ''[[Primis saeculi]]'' od 15. listopada 1977. godine. Granice joj se podudaraju s granicama [[Istarska županija|Istarske županije]] osim u dijelu sjeverne Ćićarije, gdje župe Dane i Vodice pripadaju Riječkoj nadbiskupiji. Obuhvaća i teritorij povijesnih biskupija u Cissi ([[Cissanska biskupija]], VI–VIII.st.), [[Pićanska biskupija|Pićnu]] i [[Novigradska biskupija|Novigradu]].   

Posljednja izmjena od 30. studeni 2025. u 21:07

Porečka i Pulska biskupija
Dioecesis Parentina et Polensis
Područje
Država Hrvatska
Metropolija Riječka
Statistika
Površina 2 839 km2
Katolici 168.699 (2004.)
Župe 134
Podatci
Obred latinski
Osnovana 3. stoljeće kao Porečka biskupija
Promjena statusa 30. lipnja 1828. spojena s Pulskom biskupijom
Katedrala Katedrala Uznesenja Marijina
Konkatedrala Katedrala Uznesenja Marijina u Puli
Vodstvo
Papa Franjo
Biskup apostolski upravitelj Dražen Kutleša
Ostalo
Službene stranice Službena stranica
Stanje od 11. srpnja 2020.

Porečka i Pulska biskupija je biskupija u Hrvatskoj, sa sjedištem u Poreču i Puli. Sufraganska je biskupija Riječke nadbiskupije. [1]

Povijest

Utemeljena je u 3. stoljeću, kao Porečka biskupija, a danas je sjedinjena s povijesnom Pulskom biskupijom, iz 6. st.. Ujedinjavanje Porečke biskupije i Pulske biskupije zbilo se 9. svibnja 1830., na osnovi bule pape Leona XII. Locum beati Petri od 30. lipnja 1828. godine.[1]

Tom su bulom ukinute Novigradska, Rapska i Osorska biskupija, čiji su dijelovi pripojeni susjednim biskupijama. U trenutku izbijanja Prvoga svjetskog rata na području Markgrofofije Istre prostirale su tri biskupije: Tršćansko–koparska, Porečko-pulska i Krčka biskupija. Prve dvije prostirale su se na poluotoku, a treća na kvarnerskim otocima. Porečko-pulska je u trenutku izbijanja prvog svjetskog rata prostirala se zapadnu obalu Istre od Pule na jugu do rijeke Mirne i Plomina na sjeveru. Obuhvaćala je sedam dekanata (Poreč, Rovinj, Kanfanar, Motovun, Pula, Vodnjan, Labin) sa šezdesetak župa i kapelanija. Djelovalo je 150 svećenika, od čega 142 biskupijska i 8 redovničkih. Katolika je bilo 166.571. Imala je samo jednu mušku redovničku zajednicu, franjevce opservante venecijanske provincije Sv. Franje i više ženskih redovničkih zajednica, u Rovinju, Poreču, Vodnjanu i Balama, a u Puli čak četiri različita ženska samostana.[2]

15. lipnja 1942. biskup [[Raffaelo Radossi] osnovao je župu sv. Josipa u Puli, između staroga dijela grada i župe sv. Pavla. Župna crkva bila je adaptirana stara kućica u vlasništvu franjevaca Padovanske provincije, koju su pretvorili u kapelu sa zvonikom na preslicu 21. siječnja 1940., a koju su potom proširili i povezali sa samostanom, koji su vodili od 1927. Nakon što su osnovali župu, franjevci su nastojali izgraditi jedino svetište sv. Josipa na području biskupije, no rat ih je spriječio u nakani. Crkva i samostan od 15. rujna 1947. pripadaju franjevcima Provincije sv. Jeronima iz Zagreba.[3]

Kad su nakon 1945. od Tršćanske biskupije odvojeni dijelovi koji su došli pod suverenitet Jugoslavije, osnovana je Pazinska apostolska administratura. Slovenski dio administrature 1951. je godine pripojen Koparskoj biskupiji, a hrvatski dio 1977. Porečkoj biskupiji. Današnje granice utvrđene su 8. siječnja 1978. temeljem bule pape Pavla VI. Primis saeculi od 15. listopada 1977. godine. Granice joj se podudaraju s granicama Istarske županije osim u dijelu sjeverne Ćićarije, gdje župe Dane i Vodice pripadaju Riječkoj nadbiskupiji. Obuhvaća i teritorij povijesnih biskupija u Cissi (Cissanska biskupija, VI–VIII.st.), Pićnu i Novigradu.

[1]

Organizacija

Sjedište joj je u Poreču i u Puli. Biskupija se dijeli na devet dekanata: Buzetski (15 župa), Labinski (16), Pazinski (21), Pićanski (11), Porečki (17), Pulski (18), Rovinjsko-kanfanarski (5), Umaško-oprtaljski (23) i Vodnjanski (8), s ukupno 134 župe.[1]

Biskupi

Biskupi Poreča i Pule od 1827. bili su:[1]

Pazinski apostolski administratori bili su:[1]

Nakon 1960. porečko-pulski biskupi bili su: [1]

Poznati svećenici

Vjerske manifestacije

U svibnju se svake godine, počevši od 1997., u Vodnjanu održava Dječji festival duhovne glazbe Iskrice.

Poznata svetišta

Vidi još

Izvori

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Istrapedije (http://www.istrapedia.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Istrapedia.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2023072610005239.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Script error: The function "main" does not exist.
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Istrapedia R. Matijašić: Porečka i pulska biskupija (pristupljeno 22. srpnja 2016.)
  2. Časopis za suvremenu povijest Stipan Trogrlić: Katolička crkva u Istri i Prvi svjetski rat (1914.-1918.), 3. (2009), str. 767-768
  3. Zdenko Galić: ŽUPNA CRKVA SV. JOSIPA U PULI Izgradnju biskupijskoga svetišta spriječio je rat. Pula i okolica (11) . Glas Koncila. 22. studenoga 2025. Pristupljeno 30. studenoga 2025.

Vanjske poveznice