Zvonimirova lađa

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Zvonimirova lađa je alegorijska pjesma hrvatskoga književnika Vladimira Nazora iz zbirke Hrvatski kraljevi (1912.) koja kroz motiv nasukane lađe simbolizira hrvatsku državnost i nacionalnu opstojnost.

Jedanaest katrena pisanih osmercem, s nepravilnom unakrsnom rimom, čini formalnu strukturu pjesme. Brojne stilske figure – metafore, sinegdohe, metonimije, anafore i polisindeton – obogaćuju pjesničku ekspresiju. Lađa kao alegorija hrvatske države predstavlja središnji motiv koji se proteže kroz cijelu pjesmu.[1]

Nasukavanje lađe odnosi se na 1102. godinu i smrt kralja Zvonimira, označavajući početak osamstoljetne neslobode. Kroz mornarsku metaforiku (valovi, oluje, udarci) pjesnik prikazuje povijesne nedaće hrvatskog naroda. Borbe kod Drača, Sasena, Krfa i Avlona evociraju slavnu prošlost, dok galije i dromoni (bizantske i mletačke lađe) simboliziraju neprijatelje kroz povijest.

Optimistička vizija budućnosti prožima završne strofe unatoč opisima slabosti i padova. „Na pijesku je – al' još tu je!” postaje ključni refren koji naglašava opstojnost unatoč nevoljama. Kockasti barjak predstavlja nacionalni identitet, krma koja škripi simbolizira odsutnost čvrstog vladara, dok utroba lađe utjelovljuje narodne jade i nade.

Pjesma je postala ikona hrvatskog domoljubnog pjesništva, posebno utjecajna tijekom 20. stoljeća. U Rosariju (Argentina) 1997. godine postavljena je skulptura lađe nadahnuta ovom pjesmom.[2]

Hrvatski skladatelj Jakov Gotovac skladao je djelo istoimenog naziva za mješoviti zbor (1952., praizvedba 1953. u Zagrebu).

Izvori

Vanjske poveznice