Zdenka Predrijevac (Osijek, 1963.), hrvatska konzervatorica.[1]
Životopis
Rođena je 1963. godine u Osijeku, gdje je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje te dio studija. Diplomirala je 1988. na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Položila je stručni ispit za zvanja u Državnoj upravi.[1]
Nakon studija kao volonter i vanjski suradnik s izraženim interesom za spomeničku baštinu stječe praksu na arhitektonskom snimanju i istraživanju kulturnih dobara u okviru tadašnjeg Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku. U službi zaštite stalno je zaposlena od 1992. do 2023. te je uz najbolje stručne ocjene prošla sve stupnjeve konzervatorskih zvanja, do statusa konzervatora višeg savjetnika. Bila je u teškim postratnim danima višegodišnja voditeljica izdvojenog Ureda Službe zaštite u još okupiranom Vukovaru od 1997. godine, potom pročelnica Konzervatorskog odjela u Osijeku 2005. - 2007., a od 2007. do 2023. pročelnica je Konzervatorskog odjela u Vukovaru, koji je i utemeljen njezinim osobnim zauzimanjem u vrlo složenim materijalnim, prostornim i kadrovskim uvjetima. Tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku diljem Hrvatske više je godina aktivno sudjelovala u radu Posebne stručne komisije za popis i procjenu ratnih šteta na spomenicima kulture u okviru koje je stekla specifična ekspertna znanja, osobito dobro primijenjena u višegodišnjem vođenju obnove Vukovara. U najvećem dijelu pripremila je aplikacijsku dokumentaciju za uspješni projekt „Ilok - Vučedol - Vukovar: istraživanje, obnova i revitalizacija kulturne baštine“, koji su financirali Vlada Republike Hrvatske (25%) i Razvojna banka Vijeća Europe (75%), u ukupnom iznosu od 226.288.358,00 HRK (30.215.654,00 EUR), što je u ono vrijeme bio najveći iznos uložen u obnovu spomeničke baštine u Republici Hrvatskoj uopće. U okviru tog projekta Predrijevac je bila voditeljica obnove barokne jezgre Vukovara, a potom i voditeljica konzervatorskog nadzora cijelog projekta. Provedena je sredstvima projekta složena, vrlo uspješna obnova teško stradalog kompleksa Eltz (10 građevina), vukovarske barokne jezgre (12 građevina), kapitalnih spomenika Iloka (dvorac Odescalchi, franjevačka crkva, kompleks zidina, turski hamam itd.) te prezentacijski i muzeološki program na arheološkom lokalitetu Vučedolu. Godine 2012. dodijeljena joj je Nagrada Vicko Andrić za doprinos lokalnoj zajednici kao prva u novoutemeljenoj kategoriji ustanovljenoj radi valoriziranja svestranog i predanog konzervatorskog djelovanja. Nakon potresa u Zagrebu i Petrinji odazvala se u stručni tim Ministarsva kulture i medija koji je radio na popisu i procjeni štete i pripremi dokumentacije radi saniranja šteta.[1]
Kolovoza 2023. preuzela je dužnost ravnateljice Muzeja Slavonije Osijek, koji je najveći muzej općeg tipa u Republici Hrvatskoj s najraznovrsnijim fundusom što ga čini 161 zbirka s otprilike 300 000 predmeta.[1]
Za svoj izvanredan doprinos u zaštiti kulturne baštine za projekt rekonstrukcije zidina, zgrade žitnice, podrumarove kuće i franjevačkog samostana u Iloku, dobila je Nagradu Vicko Andrić za 2023. godinu.[1]
Izvori
Iz uvjeta korištenja: " Sadržaji s ovih stranica (Ministarstva kulture) mogu se prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora (osim u slučaju kada je izričito navedeno da je sadržaj prenesen iz drugog izvora). Dakle, ponovna upotreba je dopuštena uz uvjet da bude naveden izvor podataka. Međutim, korisnicima se savjetuje da provjere obavijesti o autorskim pravima pojedinih dokumenata i internetskih stranica koje se održavaju u okviru internetskog mjesta gov.hr. Dopušteno je stavljati poveznicu internet stranice Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske na druge stranice."