Toggle menu
243,9 tis.
68
18
626,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Zagoričani

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Crkva u Zagoričanima

Zagoričani, Zagoričeni ili Zagoričane (danas, grčki Vasiliada/Βασιλειάδα), selo u Kosturskom kraju u Egejskoj Makedoniji, smješteno na južnim padinama planine Vrbica (dio Viča), na nadmorskoj visini od 867 metara.

Povijest

Zagoričani poslije Ilindanskog ustanka 1903.

Prema podacima iz osmanskih registra, selo je postojalo u 15. stoljeću.[1] U 19. stoljeću Zagoričani je jedan iz glavnih centara bugarskog preporoda u Egejskoj Makedoniji i zato je osvojio nadimak "Mala Sofija"[2][3] Godine 1869. u Zagoričanima je otvorena bugarska škola.[4] 1889. godine Stjepan Verković opisuje Zagoričane kao mali bugarski gradić sa 350 kuća i 480 porodičnih parova.[5] 1900. bugarski znanstvenik Vasil K'nčov u svojoj knjizi ”Makedonija, etnografija i statistika” spominje 3 300 stanovnika, Bugara.[6]

Tijekom Ilindeskog-Preobraženskog ustanaka Zagoričani su spaljeni od Turaka, a ubijeno je oko 150 ljudi.[7] Dana 25. ožujka 1905 godine grčke čete (oko 300 ljudi) napali su Zagoričane, te izvršili pokolj nad 78 stanovnika. [8] Poslije pokolja, selo je počelo postepeno nazadovati. Tada i uglavnom poslije Balkanskih ratova većina Bugara u Zagoričanima bili su prinuđeni potražiti spas u Bugarskoj.

Godine 1913., selo Zagoričani je pripalo Grčkoj. 1927. godine selo je dobilo ime Vasilias u čast biskupa Vasilia, rođen u Zagoričanima. Popisom iz 1928. u selu je evidentirano 735 stanovnika, od kojih 72 grčke izbeglice iz Anatolije. Grčki policijski izveštaj travnja 1940. označava Vasilias zajedno sa selima Ekši Su, Mokreni i Buf kao jedno od mjesta sa nejvećom koncentacijom probugarskog stanovništva.[9]

Tijekom Drugog svjetskog rata dio stanovnika sela je sudjelovao u oružanoj organizaciji Bugara u Egejskoj Makedoniji "Ohrana". [10] Selo je nastradalo u Grčkom građanskom ratu. U ratu su ubijena 62 stanovnika, a mnogo više ih emigrira.[11]

Poznate osobe

Izvori

  1. Гандев, Христо. „Българската народност през XV век. Демографско и етнографско изследване“, Наука и Изкуство, II изд., София, 1989.
  2. Report on the Macedonian Movement in Area Florina 1944. (By Capt. P. H. Evans, Force 133)
  3. Шклифов, Благой. Костурският говор. София, 1973, стр. 149-150.
  4. Ванчев, Йордан. Новобългарската просвета в Македония през Възраждането, София, 1982, стр. 84-100., Кайчев, Наум. Българската църква и просвета в Костурско (1900-1912), Македонски преглед, година ХІV, 1991, № 3, с. 93
  5. Верковичъ, Стефан. И. Топографическо-этнографическiй очеркъ Македонiи, Санкт Петербург, 1889, стр.145-146.
  6. Васил Кънчов. „Македония. Етнография и статистика“. София, 1900, стр. 265.
  7. A report of the leaders of the Ilinden Uprising in the Kostour region sent to all foreign consulates in Bitolya, August 30th (old style), 1903, in: Macedonia - Documents and Materials, Sofia 1978, Васил Чекаларов, Дневник 1901-1903 година, Ива Бурилкова, Цочо Билярски, ИК „Синева” София, 2001, стр.294.
  8. Силянов, Христо. Освободителнитѣ борби на Македония, том II, с. 208-208, Brailsford, Henri N. Macedonia: Its races and their future, London, 1906. p. 216-218,
  9. A letter from the Prefect of the Gendarmerie Headquarters in the town of Lerin to the stations in the region with instructions for the Bulgarian population, April 8th, 1940, in: Macedonia - Documents and Materials, Sofia 1978
  10. Добрин Мичев. Българското национално дело в Югозападна Македония (1941 – 1944 г.)
  11. Mapping Migration in Kastoria, Macedonia. Vasileiada.

Vanjske poveznice