Vojarna je vojni ili policijski sustav zgrada ili pojedinačna zgrada, u kojem su smješteni vojnici ili vojni policajci.[1]
Organizacija
Unutar vojarne se nalaze prostorije za spavanje, prostorije za nastavu, sanitarni čvor, kuhinja, vojna blagavaonica, kantina, prostorije za časnike, skladišta oružja, oružne opreme, hrane i ostalog logističkog materijala, vozni park automobila i borbenih vozila, prostor za smještaj pasa, ambulanta, pritvor, ložionica odnosno kotlovnica, gospodarske objekte, pista za postrojavanje i poligon za vježbanje. U prošlosti su vojarne imale i štale.
Vojarne imaju prostore za boravak, školovanje i obuku te život i rad zapovjedništava, postrojba i ustanova. Ako su objekti izdvojeni, kao što su stražarnice, uprave, zavodi, domovi, i objekti u kojima su samo zapovjedništva, to nisu vojarne. Ime vojarni obično određuje visoki državni dužnosnik. Za ulazak u vojarnu djeluje nadzorno-sigurnosna služba. Na ulazu su prijavnica, prostorija za posjetitelje i sanitarna prostorija. Službujući vojarne ima prostoriju na pogodnom mjestu u vojarni i opremljena je i uređena tako da proviđa normalne uvjete rada kao i uvjete smještaja službujućeg i pomoćnika. Obvezan je prije posluživanja hranu kušati te naložiti podjelu obroka, a ako ne valja, zabraniti raspodjelu i izvijestiti nadređenog.[2]
U vojarni straža je u posebnoj zgradi ili u inoj prikladnoj prostoriji. U vojarni mogu biti časnički, dočasnički, kadetski i vojnički klubovi.[2]
Zapovjednik vojarne obvezan je osigurati normalne uvjete rada službama i redovitu provjeru stanja i održavanje, određuje razmještaj postrojba u objektima i prostorijama, organizira sustav veza, primanje službenih posjeta, protupožarnu zaštitu, održavanje zgrada, instalacija i uređaja, osiguranja vojarne, određuje jačinu i sastav straže, stražarska mjesta te propisuje dužnosti straže i stražara, određuje postupke kod prirodnih, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća, propisuje kako će se objekti nadzirati, mjesta za postrojavanje, vježbališta, parkirališta i ino, propisuje sigurnosne mjere, unutarnju službu, nadzor osoba prilikom ulaska i izlaska iz vojarne, način prijavljivanja stranaka, red i službu u blagovaonici/vojnoj restauraciji, grijanje i rasvjetu prostorija, uređivanje prostora i iznošenje smeća i otpada, propisuje raspored dnevnih aktivnosti, usklađuje i odobrava mjere i mjesta za uzbunjivanje postrojbe te mobilizacijska zborišta unutar vojarne za postrojbe koje su u njoj smještene.[2]
Dnevni obroci hrane poslužuju se i pripremaj u vojnim restauracijama, koje mogu biti časničke, dočasničke, kadetske i vojničke. Za rad i red u njima odgovaraju službujući časnik vojarne i službujući časnik postrojbe. Na restauracijama je raspored podjele obroka po postrojbama te tjedni jelovnik.[2]
Nadležni vojni liječnik i veterinar obvezni su najmanje u malim vremenskim razmacima provesti nadzor: zdravstvenog stanja osoblja koje radi s namirnicama, je li se rabi zaštitna i higijenska odjeća i obuća i u kakvom je stanju dotična, nadzire se čistoća i sanitacija svih sanitarnih čvorova, tehnološki proces tijekom priprave i podjele hrane te mikrobiološka čistoća objekata i pribora za obradu namirnica.[2]
Zgrade se u vojarnama označava brojevima s lijeve na desnu stranu, počevši od glavnoga ulaza, a pločice s brojevima postavljaju se iznad glavnoga ulaza svake zgrade. Brojčano su označene i prostorije u zgradi, obično pločicama iznad vrata. Pojedine prostorije imaju pisane oznake, poput natpisa Učionica, Čitaonica, Klub. U svim prostorijama u vojarni se na najistaknutijem mjestu obvezno postavlja državni simbol. Ovisno o državi, negdje je to državni grb, slika državnika i ino. [2]
U vojarnama su vojničke spavaonice. U suvremenim vojskama nastoji se neka pojedinaca ima nekakvi osobni prostor. Ne smije biti prekomodan, jer vojska mora naučiti vojnika na nepovoljne uvjete, ali zbog higijenskih, zdravstvenih i psiholoških uvjeta nekakva međusobna udaljenost mora postojati. Zbog higijenskih uvjeta u spavaonicama se ne dopuštat pušiti, kuhati, čistiti obuću ni oružje. Kad je vrijeme za odmor, onda svi vojnici se moraju držati toga te se ne dopušta razgovaror, uključivanje radija, televizora ili kakva ina reproduktora zvuka niti ikako drugačije ometati odmor. Spavaonice imaju ormare u kojima svaki vojnik stavlja svoju odjeću, pribor za osobnu higijenu, civilna odjeća (ako pravilnik službe dopušta) te ine osobne stvari. Vanjska obuća se ne drži u spavaonici, nego izvan, u hodniku ili u prostoriji za sušenje odjeće i obuće i mora biti očišćena. Za kretanje u spavanici vojnici nose papuče. Za razliku od vojničke odjeće, radna odijela (kombinezoni, kuharska odjeća i sl.) se drži posebnim ormarima izvan spavaonice. Postelje se nakon ustajanja ujednačeno namješta. Po pravilu se navlaka zategne preko madraca počevši od dijela gdje su noge, prema zaglavlju i uvuče ispod madraca. Pokrivač se se prostire tako da je od uzglavlja odmaknut za širinu jastuka, a po njemu se prostru dvije deke tako da se vidi samo gornju i da su od uzglavlja odmaknute za širinu jastuka. Deke se zajedno s pokrivačem podvuku ispod madraca tako da se rub poravnavanja kraj nogu nalazi na bočnim stranama ispod madraca i okomit je u odnosu na madrac. Pokrivači, navlake, jastučnice i deke dobro se zategnu tako da na njima nema nabora. Jastuk se stavlja u jastučnicu na sredinu uzglavlja, s otvorom jastučnice ka zidu suprotnom od ulaza u spavaonicu. Ručnik se drži preko uzglavne stranice na postelji. Postelja nije mjesto za ostavljanje inih stvari. [2]
Sanitarne prostorije su za osobnu i zajedničku higijenu. U vojarni su to kupaonice, umivaonice, zahodi i prostorije za sušenje odjeće i obuće. Sanitarne prostorije obično se projektira tako da svaka manja postrojba (satnija, samostalni vod) ima svoje. Umivaonice imaju zrcala, utičnice za brijaći aparat i primjerenu rasvjetu. U starijim vremenima nije bilo strujnih priključaka.[2]
Učionice su prostor za nastavu, predavanja i izvannastavne djelatnosti. Učionice mogu biti i na otvorenom. Vojarna ima svoj opskrbni servis i u nadležnosti je nositelja logističkog osiguranja. Vojarne mogu imati tehnički blok i skladišta za čuvanje materijalnih sredstava.[2]
Povijest
Prve vojarne postoje još iz doba Rimskoga Carstva.
Vidi
Izvori
Vanjske poveznice
- Pravilnik o vojnoj stezi Narodne novine br. 95/2003., 7. lipnja 2003.