Vepsijski jezik

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
vepsijski jezik

vepsän kelʹ, vepsän keli, vepsä
Države
govorenja:
Ruska Federacija (Karelija)
Regije
govorenja:
{{{regije}}}
Etnicitet: Vepsijci
Broj govornika: 2173, od toga 1276 materinji
Rang: {{{rang}}}
Razredba: uralski
 baltofinski
  vepsijski
Jezični kôd
ISO 639-1: {{{iso1}}}
ISO 639-2: {{{iso2}}}
ISO 639-3: [[iso639-3:{{{sil}}}|{{{sil}}}]]
Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika
Datoteka:Veps language and VepKar corpus by Nina Zaitseva 2018.webm
Nina Zaiceva govori vepsijski jezik

Vepsijski jezik (vepsän kelʹ, vepsän keli ili vepsä; ISO 639-3 vep) baltofinski je jezik uralske jezične skupine naroda Vepsijaca u ruskoj republici Kareliji i okolnim oblastima.[1][2] Srodan je finskomu i karelskom jeziku.

Jezik je ugrožen i njime ne govore svi mladi u etničkoj skupini. Dio je školskoga kurikula i upotrebljava se u nastavi. Godine 2012. njime je govorilo 2173 ljudi u Rusiji,[3] a od toga se njih 1276 izjašnjavalo materinjim govornicima.[4] Vepsijski se pojavljuje u novinama Kodima, dječjem časopisu Kipinä (Kibin na vepsijskome) te televizijskim i radijskim emisijama.[5]

Početkom 20. stoljeća jezik se počelo učiti u školama, a napravljen je i ćirilični zapis jezika. Međutim, od 1937. bilo je zabranjeno poučavati na vepsijskome i puno se Vepsijaca preselilo sa svojih sela u gradove. Od 1988. jezik je ponovno u upotrebi u školstvu, a od sljedeće godine počinje se polako rabiti i latinica koja je od 2007. godine postala i službenom.[6]

Ima tri glavna dijalekta: sjeverni (Äänis-Veps) oko Oneškoga jezera, središnji oko Sankt Petersburga i Vologodske Oblasti te južni u regiji Sankt Petersburga.[7]

Poput drugih uralskih jezika, aglutinitivan je, a ima 23 padeža.

Izvori