Toggle menu
244,2 tis.
69
18
630,7 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Veliki sjeverni rat

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Veliki sjeverni rat

Bitka kod Poltave
Vrijeme 1700.1721.
Lokacija Europa
Ishod Pobjeda ruske koalicije
Casus belli Rat za premoć na Baltiku
Teritorijalne promjene Bremen i Verden su pripali Hanoveru, veći dio Pomorja Pruskoj, a Estonija, Livonija, Ingermanland i dio Finske Rusiji.
Sukobljeni
Švedska:
Švedska
Poljsko-Litvanski savez (1704.-1709.)
Osmansko Carstvo
Zaporoška Republika (>1708.)
Rusija:
Rusko Carstvo
Zaporoška Republika
Danska-Norveška
Poljsko-Litvanski savez (1700.-1704., >1709.)
Saska (1700.-1704., >1709.)
Prusija (>1715.)
Hanover (>1715.)
Vođe
Karlo XII. Švedski
Stanislaus Leszczynski
Ahmed III.
Ivan Mazepa
Petar Veliki
Fridrik IV. Danski
August II. Snažni
Fridrik Vilim I.
Đuro I.
Vojne snage
77,000-393,400 (1700.) i 77,000-135,000 (1707.) Šveđana; 100,000-200,000 Turaka (u samo jednoj bitci); 8,000-40,000 Zaporoških kozaka - Ukrajinci; 16,000 Poljaka (1708.); 1,400 Pirata 10,000-170,000 Rusa (ukljućujući postrojbe Ljivoberežnih kozaka); +40,000 Danaca i Norvežana; +100,000 Poljaka i Saksonaca; te nepoznat broj njemačkih postrojbi iz Prusije i Hannovera
Posljedice
Oko 175.000 poginulih vojnika (25.000 u borbi, a ostalo od gladi, bolesti i iscrpljenosti) Oko 165.000 poginulih (75.000 Rusa, 14.-20.000 Poljaka i Saksonaca, te oko 60.000 Danaca i Norvežana, te desetci tisuća od gladi, bolesti i iscrpljenosti)

Veliki sjeverni rat (1700. - 1721.), poznat i kao Nordijski rat, vodio se između dvije europske velesile, Švedske (koja je još Vestfalskim ugovorom 1648. proglašena velikom kopnenom silom), i ojačane Rusije, koja je željela ostvariti premoć na Baltiku. Svaka od njih imala je na svojoj strani koalicijske partnere.

U Velikom sjevernom ratu su se sukobile Rusija, Zaporoška Republika, Danska-Norveška, Poljska-Litva i Saska s jedne strane, i Švedska uz potporu dijela Zaporoških kozaka iz središnje Ukrajine pod vodstvom hetmana Ivana Mazepe, Poljska-Litva (1704.-1709.), Osmansko carstvo i piratske postrojbe s prvenstvenim ciljem ostvarivanja dominacije na prostoru oko Baltičkog mora. Rat je završio 1721. porazom Švedske, nakon čega je Rusija postala dominantna vojna sila na prostorima uz Baltičko more, čime je u europskoj politici stekla novu dominirajuću ulogu.

Rat je započeo 1700. ruskim koalicijskim napadom na Švedsku, a završio je potpisivanjem Nystadskog i Stockhlomskog primirja. U Velikom sjevernom ratu su sudjelovali Šveđani, Norvežani, Danci, Nijemci, Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi, Poljaci, Litavci, Turci i drugi narodi. U ratu je poginulo oko 175.000 vojnika.

Uzroci

Uzrok rata bio je borba za prevlast na prostoru šire jugoistočne obale Baltika. Dominantna Švedska je nakon početnih pobjeda nad Poljsko-litavskom državom počela gubiti rat protiv Rusije koja je stvorila opozicijsku koaliciju.

Doba 18. stoljeća je obilježeno apsolutizmom, merkantilizmom i prosvjetiteljstvom, ali i tzv. kabinetskim ratovima. Taj naziv proizlazi iz činjenice da su se vladari dogovarali o ratu i miru u kabinetima.

Bitke

Rusija, Danska-Norveška, Poljska-Litva i Saska su ujedinile svoje snage 1700. god. i napale Švedsko carstvo. Iako je švedski kralj Karlo XII. ostvario spektakularne pobjede na početku Velikog sjevernog rata, njegov plan da napadne Moskvu i prisili Rusko Carstvo na primirje pokazao se preambicioznim. Nakon dodatne potpore Zaporoških kozaka i bitke kod Poltave (1709.) Karlo XII. je ipak konačno poražen i spasio se bijegom u Tursku.

Nakon Karlova poraza kod ukrajinskog grada Poltave (1709.), Danska se zajedno s Brandenburgom, Pruskom i Hanoverom, pridružila Rusiji u borbi za baltičke prostore.

God. 1714. švedski kralj Karlo XII. je ponovno pokušao oružanim putem istisnuti Dance, ali je ustrijeljen za vrijeme opsade utvrde Frederiksten u Norveškoj 1718. god. Do 1721. god. Danska stječe Schleswig, a Rusija postaje nadmoćnom silom u baltičkoj regiji.

Posljedice

Mirovnim sporazumima kod Nystada i Stockholma 1721., savezničke snage (kojima su se pridružili Prusija, Engleska i Hanover) su okončale švedsku prevlast. Bremen i Verden su pripali Hanoveru, veći dio Pomorja Pruskoj, a Estonija, Livonija, Ingermanland i dio Finske Rusiji. U Švedskoj je započelo razdoblje ograničene monarhije pod vlašću parlamenta.

Vanjske poveznice


Nedovršeni članak Veliki sjeverni rat koji govori o bitkama i ratovima treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.