Ušišir

{{{Ime}}}
Datoteka:USSR map NL 56-2 Ketoi-shima.jpg
Podatci
Otočna skupina	Kurilski otoci
Koordinate	48°48′37″N 154°06′06″E
Najviši vrh	Mikasayama, 401
Površina	5 km2
Broj stanovnika	nenaseljen
Ushisir islands.jpgSatelitska snimka (NASA)

Ušišir (rus. Ушишир; jap. 宇志知島 – {{{prijevod}}}, Ushishiru-tō; Ainuski: ウシシㇼ, zemlja Kraterskog zaljeva) je zajednički naziv za dva nenaseljena vulkanska otoka i nekoliko grebena, koji su svi dijelovi istoimenog djelomično potopljenog vulkana, smještenog u središtu lanca Kurilskih otoka u Ohotskom moru na sjeverozapadu Tihog oceana. Njegovo ime potječe iz ainuskog jezika i znači "vrući izvor".

Geologija

Datoteka:Yankicha.jpg

Kaldera i zaljev Jankiča

Ušišir se sastoji od dva otočića gotovo povezana uskom kopnenom prevlakom površine 5 km².

Ovi otočići su vrhovi djelomično potopljenog vulkana. Južni otok, Jankiča (rus. Янкича), sastoji se od vršne kaldere i ima maksimalnu širinu od 2,5 km. Kaldera ima promjer od 1,6 km i probijena je na jugu, tvoreći Kraterski zaljev s morskom vodom. Procijenjena dubina zaljeva je 30 m, a postoje jaki dokazi o kontinuiranoj podvodnoj vulkanskoj aktivnosti, o čemu svjedoče česti mjehurići, promijenjeni kemijski sastav vode i prisutnost bakterijskih naslaga. Dvije male kupole lave tvore male otoke u središnjoj laguni, a brojne fumarole i topli izvori nalaze se duž jugoistočne obale kaldere. Najviša točka otoka, Mikasayama, visok je 401 m i nalazi se na istočnoj obali. Sjeverni otočić (Riponkiča, rus. Рыпонкича) je manji od dva i sastoji se od dijela vulkanskog boka, s okomitim liticama koje se uzdižu 131 m od mora. Ušišir je aktivni vulkan čija je posljednja poznata erupcija bila 1884. godine.

Fauna

U proljeće i ljeto na otoku se nalaze neke od najvećih kolonija ćubastih (latinski: Aethia cristatella) i crvenokljunih njorki (Aethia pygmaea) na Kurilskim otocima; ovdje se gnijezde i patuljaste njorke (Aethia pusilla).

Povijest

Ušišir nije imao stalno naselje prije kontakta s Europljanima, ali su ga ljeti posjećivala plemena Ainu iz Rasšue, koja su otok smatrala svetom zemljom koju su identificirali kao dom boga groma. Ostaci ainskih koliba pronađeni su na sjevernim obroncima Kraterskog zaljeva na Jankiči. Ušišir, koji je polagalo pravo Rusko Carstvo, prešao je na Japansko Carstvo prema Sanktpeterburškom ugovoru, zajedno s ostatkom Kurilskih otoka. Prilazi otoku su teški zbog čestih magli, brzih oceanskih struja i prisutnosti brojnih malih stijena na moru. Otok je prije bio dio okruga Šimuširo u podprefekturi Nemuro na otoku Hokkaidu. Nakon Drugog svjetskog rata, otok je došao pod kontrolu Sovjetskog Saveza, a sada je dio ruske Sahalinske oblasti.

Povezani članci

• Dodatak:Popis vulkana u Rusiji

Izvori

• Ushishur. Global Volcanism Program 0.
• (Oceandots entry 23. prosinac 2010.)

Daljnje čitanje

• Gorshkov, G. S. Volcanism and the Upper Mantle Investigations in the Kurile Island Arc. Monographs in geoscience. New York: Plenum Press, 1970. ISBN 0-306-30407-4
• Krasheninnikov, Stepan Petrovich, and James Greive. The History of Kamtschatka and the Kurilski Islands, with the Countries Adjacent. Chicago: Quadrangle Books, 1963.
• Rees, David. The Soviet Seizure of the Kuriles. New York: Praeger, 1985. ISBN 0-03-002552-4
• Takahashi, Hideki, and Masahiro Ōhara. Biodiversity and Biogeography of the Kuril Islands and Sakhalin. Bulletin of the Hokkaido University Museum, no. 2-. Sapporo, Japan: Hokkaido University Museum, 2004.

Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: [[Commons:Category:{{#property:P373}}|Ušišir]]

• Sakhalin Oblast