Toggle menu
244 tis.
67
18
623,8 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Tuğra

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Tugra osmanskog sultana Mahmuda II. Ona znači: Mahmud han, sin Abdülhamidov, zauvjek pobjednik. Ispisano je:
- محمود خان بن عبدالحميد مظفر دائماً

Tuğra je kaligrafski amblem ili potpis sultana Osmanskog Carstva koji se nalazio na svim službenim dokumentima i prepiscima. Također je bila urezana na njegov pečat i utisnuta na novčiće iskovane tokom njegove vladavine. Tuğra bi bila oblikovana početkom sultanove vladavine i dvorski kaligraf bi je iscrtavao na pisane dokumente. Prva tuğra je pripadala sultanu Orhanu I. (vl. 1324.-1359.), drugom vladaru Osmanskog Carstva. Ona se zatim razvijala i dostigla klasičan oblik tugrom sultana Sulejmana Veličanstvenog (vl. 1520.-1566.). Tuğre su imale sličnu funkciju kao kartuš u starom Egiptu. Svaki osmanlijski sultan imao je vlastitu tuğru.

Tugra je bila službenim sultanov monogram. Njime je potvrđivao npr. fermane.[1]

Vizualni elementi tugre

Vizualni elementi tugre

Tuğra ima karakterističnu formu: dvije petlje na lijevoj strani, tri okomite crte u sredini, odozdo ispis u vidu stoga i dva produžetka sa desne strane. Svaki element ima svojstveno značenje, a zajedno čine oblik koji se lako prepoznaje kao tugra.

Sultanovo ime se ispisuje u donjem dijelu, koji se zove sere. U prvom razdoblju ovo je moglo biti jednostavno kao “Orhan, sin Osmanov” u prvoj tugri iz 1326. U sljedećim razdobljima imenu nosioca i njegovog oca se dodaju i počasne titule i molitve.

Petlje na lijevoj strani tugre se zovu beyze, od arapske riječi za jaje. Neka tumačenja tvrde da su beyze predstavljale dva mora nad kojima su vladali sultani: vanjska, veća, petlja za Sredozemno more i unutrašnja, manja, za Crno more.

Okomite crte na vrhu tugre se zovu tuğ, tj. "stijeg za zastavu". Tri tuga označavaju nezavisnost. Linije S-oblika koje prelaze preko tugova se zovu zülfe i one, uz vrhove tugova koji također gledaju udesno, označavaju vjetrove koji pušu s istoka na zapad, što je tradicionalan pravac kretanja Osmanlija.

Crte na desnoj strani tuğre se zovu hançer i označavaju mač (handžar), simbol vlasti, moći i snage.

Izvori

  1. Institut za javne financije Zdravko Vukšić: Harač. POREZNI VJESNIK 7-8/2016. str. 143 (pristupljeno 9. studenoga 2019.)