Tri pripovjetke (1957.)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Tri pripovjetke
RedateljIvan Hetrich
ScenaristIvan Hetrich
Glavne ulogePero Kvrgić
Vanja Drach
Josip Bobi Marotti
Marija Aleksić
Mladen Šerment
Svetislav Zamurović
Duka Tadić
Branka Strmac
SnimateljMiloš Radivojević
Mihail Ostrovidov
ScenografijaDuško Jeričević
StudioTelevizija Zagreb
DistributerTelevizija Zagreb
Godina izdanja3. ožujka 1957.
Država SR Hrvatska
Jezikhrvatski
Žanrtelevizijska drama
Profil na IMDb-u

Tri pripovjetke je hrvatska televizijska drama iz 1957. godine u režiji Ivana Hetricha. Drama je televizijska adaptacija triju kratkih priča češkog književnika Karela Čapeka: „Ukradeni spis 139 – VII. odj. C“, „Brzojav“ i „Slučaj s djetetom“, povezanih zajedničkim likom detektiva Pištore, kojega je tumačio Pero Kvrgić.

Film je premijerno prikazan 3. ožujka 1957. na Televiziji Zagreb

Radnja

Radnja se sastoji od triju međusobno povezanih priča iz kriminalističko-satiričnog opusa Karela Čapeka. Svaku priču nosi isti lik, detektiv Pištora, koji se pojavljuje u središtu zbivanja i rješava različite slučajeve na duhovit i nenametljiv način.

  • „Ukradeni spis 139 – VII. odj. C”, prati potragu za važnim dokumentom unutar službeničkog sustava.
  • „Brzojav”, donosi niz nesporazuma i apsurdnih situacija izazvanih naoko bezazlenom porukom.
  • „Slučaj s djetetom”, bavi se emocionalno i moralno složenom situacijom u kojoj Pištora mora donijeti odluku u korist djeteta.

Sve tri priče odlikuju se čapekovskim humorom, ironijom i suptilnom društvenom kritikom.

Glumačka postava

Ukradeni spis

Brzojav

Slučaj s djetetom

Kritika

Adaptaciju i režiju potpisuje Ivan Hetrich, koji je prema ocjeni kritike vješto sačuvao osobine Čapekovih priča u dijalozima, ali je režijski rezultat bio podijeljeno ocijenjen. Prema časopisu Jugoslavenski radio, Hetrich je postigao „lijep uspjeh“ zahvaljujući dobroj obradi teksta i odabranoj glumačkoj postavi. Suprotno tome, Vjesnik je kritizirao režijsku koncepciju, navodeći da je nedostajao čapekovski „štimung“, a likovi su djelovali „osiromašeno, kruto i šablonizirano“.

Jedina univerzalno hvaljena izvedba bila je ona Pere Kvrgića, koji je svojom glumačkom lakoćom i izražajnom skalom stvorio „pravi čapekovski lik“, koji se pamti kao uzoran primjer dobre televizijske glume.

Izvori

Literatura

• Nepoznat parametar: ime
• Nepoznat parametar: author-link
• Nepoznat parametar: izdavač
• Nepoznat parametar: prezime

Vanjske poveznice