Toggle menu
243,8 tis.
68
18
626,1 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Tifon

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Tifon, etruščanski mural

Tifon (grč. Τυφῶν, Tiphôn; Tifonej, Τυφωεύς, Tiphôneús; Tifaon, Τυφάων, Typháôn; Tif, Τυφώς, Tiphos) u grčkoj mitologiji Gejin je i Tartarov sin koji je htio svrgnuti Zeusa, često smatran bogom oluje.

Etimologija

Tifonovo ime vjerojatno dolazi od grčke riječi τύφειν, týphein = "dimiti se", a moguća je povezanost s riječju "tajfun", vjerojatno posuđenom iz perzijskog (طوفان, Tufân).

Karakteristike

Tifon je bio golemo čudovište sa stotinjak zmijolikih repova s tamnim, treperećim jezicima. Vatra mu je bljeskala iz očiju, a zmije iz bedara. Prema Eshilu[1], njegov ga krevet jedva može izdržati. Neki izvori opisuju ga kao uzrok erupcija, a drugi kao stoglavog krilatog zmaja, s ljudskim torzom i dugim zmijskim repom.

Često ga se smatra bogom i ocem opasnih vjetrova i oluja, te vulkanskim demonom. Kao što je Tifon divlji bog vulkana i potresa, Hefest je "uljuđenija" verzija.

U egipatskoj mitologiji je poistovjećen sa Setom, prema Herodotu.

Mitologija

Borba Zeusa i Tifona, 6. stoljeće pr. Kr.

Porijeklo

Prema Heziodu[2], Tifon se rodio uz Afroditinu pomoć - od ljubavi Geje (božica Zemlje) i Tartara. On spominje: "Ali kad je Zeus protjerao Titane s Olimpa, majka Zemlja je rodila svoje najmlađe dijete Tifona pomoću ljubavi Tartara, pomoću zlatne Afrodite."

Apolodor spominje da je on najstrašnije čudovište, te opisuje kako mu je tijelo pernato, a glava mu dotiče zvijezde. Prema njemu, Geja je rodila Tifona da bi se osvetila svom unuku Zeusu.

Prema Homeru[3], bio je zatočen u zemlji Arimi. Homer također razlikuje Tifona od Tifoeja (prema Heziodu[4] njegova oca).

U homerskoj himni Apolonu opisuje se da je čudovišni Tifon u Delfima bio Herin sin kojeg je sama rodila u pećini u Kilikiji.

Prema Higinu, Tifon je sin Tartara i božice Tartare, čije se ime izvodi od imena njenog muža i koja je samo Tartarov ženski aspekt.

Djeca

Tifon je oženio svoju sestru Ehidnu, s kojom je imao djecu[5]: troglavog psa Kerbera, Hidru, Himeru, zmaja Ladona, Sfingu, dvoglavog vuka Orta, orla Etona koji je mučio Prometeja te nemejskog lava. Ta su stvorenja bila čudovišna i nakazna, kao i njihovi roditelji. Također, Tifon je dobio dijete s vlastitom majkom, Gejom, koja je božanstvo Zemlje, te je rađala djecu i sa svojim sinovima. Gejino i Tifonovo dijete bilo je čudovište poput samog Tifona - kolhidski zmaj, čuvar zlatnog runa.

Borba sa Zeusom

Zeus se u Kilikiji borio s Tifonom, a njihova je borba uzrokovala cunamije i potrese. Čak je uspio uzeti Zeusu munje i njima gađati Zemlju, ali na posljetku ga je Zeus njima svladao i bacio ga u pakao ili je pak zatvoren ispod Etne te je izazivao erupcije.

Prema Apolodoru, bogovi su se pretvorili u životinje i pobjegli u Egipat kad su prvi put vidjeli Tifona. Mojre su pomogle Zeusu svladati Tifona, na kojeg je bačena Etna.

Tifonova braća Briarej i Enkelad su također pokopani ispod Etne.

Literatura

  1. Eshil: Okovani Prometej (370.)
  2. Heziod: Teogonija, 820. - 822.
  3. Homer: Ilijada (II./782.)
  4. Heziod: Teogonija (869.)
  5. Heziod: Teogonija (306. -)
Čudovišni Tifon

Vanjske poveznice