Teatro Amazonas

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Teatro Amazonas
Teatro Amazonas
Teatro Amazonas noću
Adresa Eduardo Ribeiro Avenue Centro
Lokacija Manaus, Brazil
Arhitekt Celestial Sacardim
Arhitektura neorenesansa
Vlasništvo Amazonas (brazilska savezna država)
Kapacitet 701 osoba
Otvoreno 31. prosinca 1896.
Obnovljeno 1929., 1975. i 1989.
Ansambli Filharmonija Amazonas
Djelovanje 1896. – danas
Službena stranica teatroamazonas.com.br
{| class="infobox" style="width:22em; text-align:left; font-size:90%;" cellpadding="3"
Amazonska kazališta
Svjetska baština – UNESCO
Amazonska kazališta
Brazil
Godina uvrštenja: 2026. (48. zasjedanje)
Vrsta: Kulturna baština
Mjerilo: (ii), (iv)
Ugroženost: ne
Poveznica: {{{poveznica}}} UNESCO

|- |} Teatro Amazonas, portugalski za „Amazonsko kazalište”, je operna kuća Manausa, koja se nalazi u srcu amazonske prašume u Brazilu. To je mjesto održavanja godišnjeg Festivala Amazonas de Ópera (Amazonas Opera Festival) i dom Amazonskog filharmonijskog orkestra koji redovito vježba i nastupa u Amazonskom kazalištu zajedno sa zborovima, glazbenim koncertima i drugim izvedbama.

Staro više od 129 godina, ono predstavlja vrhunac grada tijekom tzv. „amazonskog zlatnog doba gume”.[1] Časopis Vogue ju je 2019. godine izabrao kao jednu od najljepših opernih kuća na svijetu.[2] U srpnju 2026. Teatro Amazonas, zajedno s Teatro da Pazom, upisan je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Amerikama 20267. god. kao „Amazonska kazališta”; simboli političkih i urbanih ambicija Brazilske Republike.[3]

Povijest

Datoteka:Amazon Theater dome.jpg
Kupola Teatra Amazonas u izgradnji, oko 1895.
Datoteka:Amazon Theatre (Manaus, Brazil) (edited).jpg
Teatro Amazonas i njegova okolica s Amazonom u pozadini, 2017.

Kazalište Amazonas izgrađeno je tijekom Belle Époque, u vrijeme kada su se bogatstva stjecala na procvatu kaučuka. Izgradnju Teatra Amazonas prvi je put predložio 1881. godine član lokalnog Zastupničkog doma, Antonio Jose Fernandes Júnior, koji je zamislio „dragulj” u srcu amazonske prašume.[1]

Godine 1882. državno zakonodavno tijelo odobrilo je financiranje i objavilo je natječaj za dizajn kazališta. Odabrani projekt izradio je Gabinete Português de Engenharia e Arquitectura, inženjerski i arhitektonski ured iz Lisabona. Do 1884. godine gradnja je bila spremna za početak pod vodstvom talijanskog arhitekta Celestiala Sacardima. Radovi su polako napredovali tijekom sljedećih petnaest godina s nekim prekidima i ponovnim pokretanjima od 1885. do 1892. godine.

Do 1895. godine, kada su zidarski radovi i vanjski dio bili dovršeni, uređenje interijera i postavljanje električne rasvjete mogli su brže započeti. Kazalište je otvoreno 31. prosinca 1896., a prva izvedba održana je 7. siječnja 1897. talijanskom operom La Gioconda Amilcarea Ponchiellija.

Zbog sloma tržišta kaučuka, operna kuća je održala svoju posljednju predstavu 1907. godine. Djelomično neuspješne obnove provedene su 1929. i 1975. Tek krajem 1980-ih operna kuća je u potpunosti i uspješno obnovljena. Posebni izazovi uključivali su vlažnu klimu s preko 165 kišnih dana godišnje i prijetnju termita. Više od osam desetljeća nakon posljednje predstave, operna kuća ponovno je otvorena 17. ožujka 1990., s Plácidom Domingom i Marcijom Haydée. Godine 1996. njemački violinist Michael Jelden osnovao je najveći glazbeni festival u Latinskoj Americi, Festival de Manaus, u kazalištu Teatro Amazonas, koji je prvi put nakon gotovo 90 godina vratilo operu u kazalište.

Britanska novinarka Christina Lamb je 2001. godine primijetila prilično neočekivanu glazbenu migraciju, potaknutu populističkom politikom guvernera Amazonije, Amazonina Mendesa, koji je izdvojio gotovo 1,5 milijuna funti godišnje za ljudstvo i program Teatra Amazonas. Neki od najboljih europskih glazbenika su se preselili u Manaus, te su tada 39 od 54 članova Filharmonije dolazili iz Bugarske, Bjelorusije i Rusije.[4]

Kazalište se javlja u brojnim djelima popularne kulture, kao što su opere (Daniel Catáno, Florencia en el Amazonas, 1996.), knjige (Eva Ibbotson, Putovanje do riječnog mora, 2001; i Družina labudova, 1985.) ili filmovi (Werner Herzog, Fitzcarraldo, 1982.; Pavarotti, 2019.). U njemu su nastupile mnoge zvijezde kao što su Enrico Caruso, Plácido Domingo (1990.), Luciano Pavarotti (1995.) i The White Stripes (2005.).

Odlike

Arhitektonski stil kazališta je renesansni, tj. historicistička neorenesansa. Krovni crijepovi uvezeni su iz Alsacea u Francuskoj, čelični zidovi iz Glasgowa u Škotskoj, a carrarski mramor za stube, kipove i stupove iz Italije. Kupola je prekrivena s 36.000 ukrašenih keramičkih pločica oslikanih bojama brazilske nacionalne zastave. Unutarnji namještaj došao je iz Francuske u stilu Luja XV. Talijanski umjetnik Domenico de Angelis Mlađi oslikao je ploče koje ukrašavaju stropove gledališta i dvorane za publiku. Zavjesu, sa slikom „Susret voda”, izvorno je u Parizu izradio Crispim do Amaral, brazilski glumac i slikar. 198 lustera kazališta uvezeno je iz Italije, uključujući 32 od muranskog stakla. Samo tvrdo drvo dolazilo je iz okolnih šuma. Popločavanje oko zgrade posebno je izrađeno od mješavine pijeska i gume kako bi se spriječilo ometanje predstava prolaskom konjskih zaprega.[5]

Auditorij ima 701 sjedećih mjesta: 266 sjedećih mjesta u parteru, 100 u ložama u parteru 100, 110 u ložama na prvom katu, 125 u 25 loža na drugom katu, i 100 u 20 loža na trećem katu. Glavna pozornica široka je 10,50 m, visoka 6,40 m i duboka 11,97 m, a glavna pozornica visoka je 14 m, ukupne površine 123,29 m². Orkestarska jama ima visinu od 2 m; širinu 2,5 m i duljinu od 7 m.

Literatura

  • Sharon Lockhart, Timothy Martin, Karel Schampers, Teatro Amazonas, NAI Publishers, Rotterdam 2000., ISBN 9-05662-139-4
  • Thierry Beauvert, Jacques Moatti, Die schönsten Opernhäuser der Welt, Heyne, München 1995. ISBN 3-453-09105-1

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 uselang=hr}} Teatro Amazonas]


Vajske poveznice

v •  • u
Svjetska baština u Brazilu
Kulturna baština (14)Brazilska zastava
Prirodna baština (7)
Mješovita baština (1)
Paraty i Ilha Grande - kultura i bioraznolikost (2019.)
Nematerijalna
svjetska baština (7)
Capoeira okružje (2014.)  · Fado, urbane popularne pjesme Portugala (2011.)  · Frevo, umjetničke izvedbe tijekom karnevala u Recifeu (2012.)  · Samba de Roda područja Recôncavo, Bahia (2008.)  · Usmena i slikovna baština naroda Wajapi (2008.)  · Yaokwa festival naroda Enawene Nawe za održavanje društvenog i kozmičkog reda (2011.)
1 Zajednička svjetska baština Argentine i Brazila
  1. ↑ 1,0 1,1 Manausovo raskošno Amazonsko kazalište, The Guardian, 14. travnja 2015. (eng.) Preuzeto 3. kolovoza 2026.
  2. ↑ 15 najljepših opernih kuća na svijetu, Vogue, 2. kolovoza 2019. (eng.) Preuzeto 3. kolovoza 2026.
  3. ↑ Amazonia Theaters, službene stranice UNESCO-a (eng.) Preuzeto 3. kolovoza 2026.
  4. ↑ Christina Lamb, A night at the opera - and 14 days on the Amazon to get there, The Telegraph,‎ 16. lipnja 2001. (eng.) Preuzeto 3. kolovoza 2026.
  5. ↑ Jürgen Osterhammel, Preobrazba svijeta, CH Beck, München, 2009., str. 29. ISBN 978-3-406-61481-1 (nje.)
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Teatro_Amazonas&oldid=787987"