Simarouba glauca
| Simarouba glauca | |
|---|---|
| S. glauca, ilustracija. S. glauca, ilustracija. | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Simaroubaceae |
| Tribus: | Simaroubeae |
| Rod: | Simarouba |
| Vrsta: | S. glauca |
| Dvojno ime | |
| Simarouba glauca DC. | |
Simarouba glauca DC. vrsta je vazdazelenog tropskog stabla iz porodice gorkuničevki (Simaroubaceae), reda Sapindales. Prirodno je rasprostranjena na jugu Floride, u Meksiku, Srednjoj Americi i na Karibima.[1] Uzgaja se kao ukrasno i korisno stablo, a iz njezinih se sjemenki dobiva biljno ulje.
Narodni nazivi
U Indiji je vrsta Simarouba glauca poznata pod narodnim nazivom Lakshmi taru (लक्ष्मीतरू „Lakšmijino stablo”), koji se upotrebljava na jezicima kannada (ಲಕ್ಷ್ಮೀತರು) i marathi (लक्ष्मीतरू), dok je na malajalamu zabilježen oblik Lakshmitharu. Naziv se odnosi na Lakšmi, hinduističku božicu blagostanja. Biljka nije autohtona u Indiji, nego je ondje unesena tijekom 20. stoljeća. [2] [3]
Opis
Stablo je vazdazeleno, najčešće visoko 12–15 metara, a u povoljnim tropskim uvjetima može doseći oko 25–27 metara. Deblo je uspravno, s korom koja je u mladosti glatka i svijetlosmeđa do sivkastosmeđa, a starenjem postaje hrapavija. Krošnja je gusta, zaobljena ili nepravilno uspravna, s raširenim granama. [4]
Listovi su naizmjenični, parno perasto sastavljeni, dugi približno 20–50 cm. Sastoje se od većeg broja kožastih, duguljastih do eliptičnih listića, najčešće dugih 5–12 cm i širokih 2–4 cm. Rubovi su cjeloviti, a vrhovi zaobljeni, tupi ili plitko urezani. Mladi su listovi crvenkasti do narančasti, a kasnije postaju tamnozeleni, sjajni na gornjoj i svjetliji na donjoj strani. Listići su uglavnom goli. [4]
Cvjetovi su sitni, žućkasti do kremastobijeli, skupljeni u razgranate vršne i pazušne metličaste cvatove. Cvjetovi su funkcionalno jednospolni, a biljka je pretežno dvodomna, premda su u literaturi zabilježeni i dvospolni cvjetovi. Ocvijeće se sastoji od pet lapova i pet slobodnih latica. Muški cvjetovi imaju deset prašnika, a ženski nadraslu plodnicu sastavljenu od slobodnih ili gotovo slobodnih plodnih listova. [4]
Plod je mesnata, jajolika do elipsoidna koštunica, duga približno 2–2,5 cm. U početku je zelen, zatim postaje crvenkast, a potpuno zreo tamnoljubičast do gotovo crn. U plodu se nalazi jedna sjemenka. Plodovi su jestivi, a rado ih jedu ptice koje sudjeluju u rasprostranjivanju sjemenki. [4]
Rasprostranjenost i stanište
Izvor: Kew – prirodna i unesena rasprostranjenost.
Vrsta je prirodno rasprostranjena u Sjedinjenim Američkim Državama (južna Florida), na Bahamima, Kubi, Jamajci i Hispanioli (Haiti i Dominikanska Republika), zatim u Meksiku, Belizeu, Gvatemali, Hondurasu, Salvadoru, Nikaragvi i Kostariki.[1]
Raste u tropskim i suptropskim šumama, osobito u područjima s toplom klimom, od nizina do nižih planinskih položaja. Nastanjuje dobro drenirana tla, a podnosi i razmjerno suhe uvjete nakon što razvije snažan korijenski sustav.[1]
Izvan prirodnoga područja uzgaja se u Indiji, gdje je unesena radi dobivanja biljnog ulja i pošumljavanja. [1]
Sistematika i povijest
Vrstu je opisao švicarski botaničar Augustin Pyramus de Candolle 1811. godine u časopisu Annales du Muséum National d'Histoire Naturelle, svezak 17, stranica 424. U izvornoj objavi naziv roda zapisan je kao Simaruba. Kew danas prihvaća naziv Simarouba glauca DC. [1] [5]
Specifični epitet glauca odnosi se na plavkastozelenu boju lišća.
Uporaba
Vrsta se uzgaja zbog sjemenki bogatih uljem, koje ima potencijalnu primjenu u prehrambenoj i industrijskoj proizvodnji. Istraživana je i mogućnost njegove uporabe kao biogoriva.[6]
Drvo je lagano i može se koristiti za različite proizvode od drvne građe. Zbog guste krošnje stablo se sadi i kao ukrasno drvo koje pruža hlad.[6]
Kora sadržava gorke spojeve, među kojima je glaukarubin. U tradicionalnoj medicini pripravci od kore rabili su se za različite probavne tegobe, no takva uporaba nije dokaz njihove djelotvornosti ili sigurnosti.[6]
Ugroženost
Prema procjeni IUCN-a koju prenosi Kew, vrsta pripada kategoriji najmanje zabrinjavajućih (LC). [1]
Sinonimi prema Kewu
Homotipski: [1]
- Quassia glauca (DC.) Steud. in Nomencl. Bot. 1: 672 (1821)
- Simarouba glauca var. typica Cronquist in Bull. Torrey Bot. Club 71: 231 (1944), not validly publ.
Heterotipski:[1]
- Simarouba glauca var. latifolia Cronquist in Bull. Torrey Bot. Club 71: 231 (1944)
- Simarouba glauca subsp. latifolia (Cronquist) A.Noa in Revista Jard. Bot. Nac. Univ. Habana 43: 125 (2022)
- Simarouba medicinalis Endl. in Med. Pfl. Österr. Pharm.: 528 (1842)
- Simarouba officinalis Macfad. in Fl. Jamaica 1: 198 (1837), nom. illeg. homonym. post.
- Simarouba officinalis DC. in Ann. Mus. Hist. Nat. 17: 423 (1811)
- Simarouba officinalis f. glabra Krug & Urb. in Bot. Jahrb. Syst. 15: 305 (1892)
Literatura
- De Candolle, A. P. (1811). Annales du Muséum National d'Histoire Naturelle, 17: 424.
- International Plant Names Index – Simarouba glauca.
- Plants of the World Online – Simarouba glauca.
- Gilman i sur. – Simarouba glauca: Paradise-Tree, University of Florida.
- GRIN – rasprostranjenost i gospodarska uporaba.
- World Agroforestry – opis, biologija i uporaba vrste.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Kew Science, pristupljeno 29. listopada 2026.
- ↑ Paradise Tree, pristupljeno 29. listopada 2026.
- ↑ Lakšmijino stablo, marathski, pristupljeno 29. listopada 2026.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 Simarouba glauca: Paradise-Tree, pristupljeno 29. listopada 2026.
- ↑ IPNI, pristupljeno 29. listopada 2026.
- ↑ 6,0 6,1 6,2 FAO – Simarouba glauca, pristupljeno 30. listopada 2026.