Seoba Srba

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Datoteka:Serbmigra.jpg
Seoba Srba
Paja Jovanović, 1896.
ulje na platnu
127 × 190,5 cm
Narodni muzej Pančevo, Pančevo

Seoba Srba (sr. Сеоба Срба) ili Seoba Srba pod patrijarhom Arsenijom III. Crnojevićem je naziv ciklusa od četiri uljane slike srpskog realističkog slikara Paje Jovanovića koje prikazuju Veliku seobu Srba 1690.–1691. godine pod vodstvom patrijarha Arsenija III.

Povijest

Datoteka:Seoba Srba 1690. Franc Juza.jpg
Crtеž tušеm Frаncа Јuzеa iz 1690. koji prikazuje pоčеtak prеlаskа srpskih izbjeglica prеkо Dunava u Аustriјu.

Velika seoba Srba dogodila se tijekom Velikog turskog rata, a nakon habsburškog povlačenja s teritorija Osmanlija 1690. godine. Tada je velik broj Srba, u strahu od odmazde, napustio Kosovo i druga južna područja, te se naselio sjeverno od Dunava.[1] Godine 1691. car Leopold I. priznao je Srbima određeni stupanj crkvene autonomije i samouprave, što je događaju dalo trajno političko značenje.[2]

Prvu je verziju slike 1895. naručio srijemsko-karlovački patrijarh Georgije Branković za Milenijsku izložbu u Budimpešti 1896. godine. Slika ogromnih dimenzija (380 x 580 cm), je trebala potvrditi povijesni narativ Srpske pravoslavne crkve o doseljavanju Srba u Habsburšku Monarhiju te poduprijeti njihove zahtjeve za crkvenom autonomijom.[3]

Za izradu slike Jovanović je temeljito proučavao povijesne izvore, oružje, nošnje i arhivsku građu te surađivao s povjesničarom Ilarionom Ruvarcem kako bi postigao što veću povijesnu vjerodostojnost. Kompozicija prikazuje patrijarha Arsenija III. kako predvodi narod u izbjeglištvo, okružen svećenstvom, ratnicima, obiteljima i stokom, simbolizirajući zajednički odlazak u neizvjesnu budućnost.[4]

Patrijarh Georgije nije bio zadovoljan prvom verzijom jer je smatrao da prikazuje izbjeglice kao narod u bijegu, a ne kao organiziranu seobu potaknutu carevim pozivom.[5] Jovanović je zato izradio izmijenjenu verziju u kojoj je naglasio vojni karakter povorke i uklonio pojedine motive poput kola i stada ovaca. Iako je Jovanović relativno brzo napravio promjene, nije ih uspio prikazati na vrijeme za izlaganje slike u Budimpešti, te je stoga morala biti izložena u Nadbiskupskoj palači u Srijemskim Karlovcima.

Ukupno je nastalo četiri verzije slike. Prva verzija izložena je danas u zgradi patrijaršije Srpske pravoslavne crkve u Beogradu, druga u Muzeju Pančeva (slika gore), a četvrta u Konaku kneginje Ljubice u Beogradu, dok je treća verzija izgubljena.

Seoba Srba smatra se jednim od najvažnijih djela Paje Jovanovića i jednim od ključnih primjera srpskog povijesnog slikarstva. Slika je postala simbol kolektivnog pamćenja i nacionalnog identiteta te je često uspoređivana s drugim ikonama nacionalne povijesti.[6] No, povjesničar Noel Malcolm sumnja u povijesnu istinitost prikaza Arsenija kako predvodi ogromne kolone izbjeglica, rekavši da ne postoje konkretni dokazi koji bi potvrdili ili opovrgnuli da je broj migranata premašio 40 000, kako su tvrdili crkveni vođe.[7]

Povjesničari umjetnosti posebno ističu njezin realizam, bogatstvo detalja i sposobnost povezivanja povijesne činjenice s nacionalnom simbolikom.[8]

Aluzija na nju nalazi se i u filmu Emira Kusturice Podzemlje iz 1995., u kojem su ratne izbjeglice prikazane kako na sličan način marširaju prema Beogradu nakon njemačkog bombardiranja grada u travnju 1941.[9]

Odlike

Jovanović u djelo uključio moderne tehnike i oponašao naturalistički pristup suvremenih pejzažnih slikara, pokazujući da se „prilagodio s umjetnošću prošlosti i umjetnosti svog vremena”. Kompozicija je označila značajan odmak za Jovanovića, koji je do tada slikao uglavnom orijentalistička djela, za razliku od onih koja su prikazivala određene trenutke iz srpske povijesti. Izravno se pozivajući na Bibliju, slika podsjeća na Mojsija koji vodi židovski narod iz Egipta (Knjiga Izlaska). Ironija je, primjećuje Judah, u tome što patrijarh vodi svoj narod iz njihove obećane zemlje.[10] Patrijarh[11] i četiri druge figure dominiraju kompozicijom, neravnomjerno se krećući po platnu u prednji plan, usmjeravajući pogled promatrača kroz dijagonale i krivulje svojih tijela i gestikulirajući prema sljedećim redovima figura iza njih. Na tisuće figura na konjima i pješaka pojavljuju se u pozadini prije nego što se konačno povuku u horizont (točka nedogleda u središtu slike iz koje svi likovi izviru). Na slici su zastupljene sve dobne skupine s tim da lijeva pozadina prikazuje srpske ratnike koji upiru koplja u nebo, dok desna pozadina prikazuje drvena kola koja prevoze obitelji u progonstvo. Na drugoj verziji, desno od patrijarha su majka i njezin mladi sin na konju, a u desnom prednjem planu starac pase svoje ovce. Na svim verzijama, u prvom planu je brkati ratnik koji hoda ispred sviju s mačevima pričvršćenim za pojas i puškom naslonjenom na rame.[12] Desna ruka mu je umrljana krvlju i vezana bijelom povezom dok „odlučno korača u neizvjesnu budućnost”.[13]

Literatura

Izvori

  1. Judah 2002., str. 9.–10.
  2. Miller 1997., str. 8.
  3. Filipovitch-Robinson 2008., str. 42.
  4. Filipovitch-Robinson 2008., str. 43.
  5. Judah 2002., str. 2.
  6. David A. Norris, Belgrade: A Cultural History, Oxford University Press, Oxford, 2008. (eng.) ISBN 978-0-19-970452-1
  7. Noel Malcolm, Kosovo: A Short History, Pan Macmillan, London, 1998., str. 140.–162. (eng.) ISBN 978-0-333-66613-5
  8. Kusovac 2009., str. 133.
  9. Dennis Browne, Emir Kusturica: "Underground" and "Life is a Miracle" iz knjige Jakub Kazecki, Karen A. Ritzenhoff, Cynthia J. Miller (ur.), Border Visions: Identity and Diaspora in Film, Rowman & Littlefield, Lanham, Maryland, 2013. ISBN 978-0-8108-9051-0
  10. Judah 2002., str. 1.
  11. Jovanović je lik Arsenija izradio po uzoru na samog patrijarha Georgija. (Medaković 1994., str. 254.)
  12. Jovanović je ratnika oblikovao prema svom poznaniku Nikoli Igiću, vojvođanskom sucu. (Kusovac, 2009., str. 136.)
  13. Judah 2002., str. 1.