Toggle menu
243,9 tis.
68
18
626,4 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Sava Mrkalj

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Sava Mrkalj (Sjeničak, 1783. - Beč, 1833.), učitelj i filolog.

Sava Mrkalj je rođen 1783. godine u selu Sjeničaku, prvobanske pukovnije tadašnje Vojne krajine. Školu je završio 1799. godine u Plaškom i zatim postao učitelj u Gospiću. Kasnije je otišao u Zagreb, gdje je završio najprije arhigimnaziju, a potom dvogodišnji studij filozofije. Studiranje je nastavio u Pešti gdje je slušao predavanja iz filozofije i matematike na tamošnjem sveučilištu i dobio zvanje „svobodnih hudožestva i filosofije doktor ". Bio je dobar poznavatelj latinskog i francuskog jezika, a razumio je i grčki i hebrejski, što je njegovom jezikoslovnom talentu bilo od velike koristi. Poznat je po tome što je 1810. godine, još tokom studiranja u Pešti, napisao tada veoma aktualnu knjižicu o slaveno-srpskoj azbuciSalo debelog jera libo azbukoprotres". U njoj se zalagao za reformu tadašnjeg zastarjelog i nerazumljivog pravopisa koji se upotrebljavao u crkvi i književnosti i tražio primjenu fonetskog pisma baziranom na narodnom jeziku.

Napadan od službenih ckrvenih krugova zbog ovih svojih pogleda, Sava Mrkalj je mislio da će ih umiriti ako se zakaluđeri i zato je 1811. u manastiru Gomirje zaista i postao jerođakon Julijan. Međutim, progoni su se samo uvećavali i on je 1813. godine otpušten iz manastira. U strahu od osvete crkvene hijerarhije 1817. godine je objavio djelo „Paliondija" u kojoj se odrekao svoje grafičko-ortografske reforme. Godine 1827. je uslijed teške depresije bolnički liječen, pa je 1833. godine umro u bečkoj umobolnici.

Vuk Karadžić izrijekom navodi Mrkalja kao reformatora srpske ćirilice čiju je reformu prihvatio: "...imajući za namjerenje uspjeh Serbskog Knjižestva ne mogu druge Azbuke upotrebiti nego Merkailevu, jerbo za Srbski jezik lakša i čistija ne može biti od ove..."[1]

Literatura

  • Đorđe Rajković: Izabrani spisi - Biografije književnika, Matica srpska, Novi Sad, 1950.
  • Mala enciklopedija Prosveta - Opšta enciklopedija (M-Š), Prosveta, Beograd 1959.
  • Meša Selimović: Za i protiv Vuka, Beograd 1967.
  • Vukosava Opačić - Lekić: Sava Mrkalj: život i djelo, „Matica srpska“, Novi Sad 1978.
  • Mile Mrkalj: Sjeničak, kronika kordunaškog sela, Historijski arhiv u Karlovcu, Karlovac 1980.
  • Gojko Nikoliš: Sava Mrkalj - povijest o jednom stradalniku, „Prosvjeta“, Zagreb 1980.
  • Milan Moguš i Josip Vončina: "Salo debelog jera libo azbukoprotres" Save Mrkalja, JAZU i Skupština općine Karlovac, Zagreb 1983.
  • Sava Mrkalj: Pesme i spisi, SKD „Sava Mrkalj“ Topusko, 1994. priredio Žarko Ružić.
  • Miloš Okuka: "Salo debelog jera libo azbukopretres" Sava Mrkalj u starom i novom ruhu, „SKD Prosvjeta“, Zagreb 2010.
  • Na počecima srpske filologije, zbornik radova priredili Gordana Ilić Marković, Anna Kretschmer i Miloš Okuka, Frankfurt na Majni: Peter Lang Internationaler Verlag der Wissenschaften, 2012.

Izvori