Rutaneblina
| Rutaneblina | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Zanthoxyloideae |
| Tribus: | Galipeeae |
| Podtribus: | Galipeinae |
| Rod: | Rutaneblina Steyerm. & Luteyn |
| Vrsta: | R. pusilla |
| Dvojno ime | |
| Rutaneblina pusilla Steyerm. & Luteyn | |
Rutaneblina je monotipski biljni rod iz porodice rutovki (Rutaceae) smješten u podtribus Galipeinae. Endem iz Venezuele.[1]
Etimologija
Ime Rutaneblina gotovo očito dolazi po rodu Ruta i lokalitetu Neblina, gdje je biljka otkrivena. Epitet pusilla znači malena, sićušna, što joj sasvim pristaje.
Morfologija
Rutaneblina obuhvaća niske grmove, visoke svega oko 0,3–1,5 m. Listovi su naizmjenični, često nagomilani pri vrhovima grana, jednostavni i gotovo sjedeći. Plojke su obrnutojajaste, kožaste, pri vrhu široko zaobljene, odsječene ili plitko urezane, a rub je cjelovit do jedva nazubljen. Cvat je vršan, vrlo zbijen dihazij, gotovo sjedeći i često nalik glavici; obično ne nadvisuje listove. Cvjetovi su pravilni.[2]
Lapova je 5, slobodni su, malo nejednaki, trokutasti i ostaju na plodu; mogu biti zeleni s ružičastim rubom ili zagasito ljubičasti. Latica je 5, slobodne su, bijele do ružičaste, lancetaste, gole i u pupu uvijene jedna preko druge. Prašnika je 5 i svi su plodni; filamenti su slobodni, a antere jajasto-trokutaste, bazifiksne i kratko zašiljene. Disk je praktički odsutan.[2]
Plodnica je vrlo zanimljiva: sastoji se od 5 slobodnih, sjedećih karpela, koji se međusobno povezuju tek preko zajedničkog vrata; u svakom su po dva sjemena zametka. Njuška je glavasta i peterorežnjasta. Plod se raspada na 5 slobodnih merikarpa, ponekad ih je zbog zakržljavanja manje, a svaki se otvara s trbušne strane. U pojedinom karpelu dozrijeva jedna glatka, sjajna, gola, suzasta sjemenka sa šiljastim vrhom.[2]
Stanište i rasprostranjenost
Jedina vrsta, R. pusilla, niski je grm savijenih grana s gusto mrežastom nervaturom listova. Raste uz potoke na tepujskim livadama Sierra de la Neblina u venezuelanskoj državi Amazonas, na približno 1600–1900 m, i endem je toga područja. Kew je i danas vodi samo iz Venezuele i kao biljku vlažnog tropskog bioma.[1]