Ruđer II. Sicilijanski bio je prvi kralj Sicilije, vladajući od 1130. do 1154. godine. Prije nego što je postao kralj, bio je grof Sicilije od 1105. godine, a zatim vojvoda Apulije i Kalabrije od 1127. godine. Njegova vladavina bila je ključna za ujedinjenje svih teritorija koje su Normani osvojili u jedno snažno kraljevstvo.
Ruđer II. bio je poznat po svojoj političkoj i vojnoj strategiji, kao i po kulturnom i znanstvenom napretku koji je poticao u svom kraljevstvu. Njegov dvor u Palermu bio je centar intelektualne razmjene, gdje su se susretali arapski, bizantski i latinski učenjaci. Također je bio zaštitnik umjetnosti i arhitekture, a njegova vladavina ostavila je značajan trag u sicilijanskoj povijesti.
Njegova krunidba 1130. godine bila je rezultat političkih previranja u Europi, uključujući podršku protupapi Anakletu II., što mu je omogućilo da dobije kraljevsku titulu. Međutim, njegova vladavina nije bila bez izazova—suočavao se s pobunama i sukobima s papinskim vlastima i drugim europskim silama.
Zanimljivo je da je Ruđer II. bio ekskomuniciran tijekom Drugog lateranskog sabora 1139. godine, koji je sazvao papa Inocent II.. Unatoč tome, nastavio je vladati Sicilijom sve do svoje smrti 26. veljače 1154. godine.