Protjerivanje Hrvata iz Srijema 1990.-ih godina
Protjerivanje Hrvata iz Srijema 1990.-ih godina bila je prisilna migracija izazvana zločinačkih pritiskom velikosrpskih političkih snaga podržanih tadašnjim srbijanskim režimom Slobodana Miloševića, dijelom i u organizaciji specijalnih postrojbi srbijanske Službe državne bezbednosti "Crvene beretke".[1] Etničko čišćenje, u kojemu je protjerano između 20 i 30 tisuća pripadnika starosjedilačke hrvatske zajednice u Srijemu, dogodilo se u vrijeme Domovinskog rata u obližnjoj Hrvatskoj, ali posve izvan bilo kakvih vojnih operacija. Protjerani Hrvati se poslije nisu mogli vratiti u svoj zavičaj, a organizatori i počinitelji tog etničkog čišćenja nisu kažnjeni.
Nakon osamostaljenja Hrvatske lipnja 1991., Hrvati su se našli u još težem položaju. Iako se kao nadnevak koji označava početak protjerivanja Hrvata iz Srijema 1990-ih uzima 6. svibnja 1992., progon je započeo ranije kao dio velikosrpske politike. U Novom Slankamenu i Golubincima su djelovali velikosrpski mehanizmi nasilja prema Hrvatima.[2] Kolovoza 1991. je započeo velikosrpski napad na Vukovar, te su se Hrvati u dijelu Srijema koji se nalazi u Republici Srbiji našli u krajnje neugodnoj situaciji. Osim raznih prijetnji, bacanja bombi u dvorišta i ispisivanja prijetećih poruka na zidove kuća,[3] na više mjesta je bilo ubojstava u kojima su žrtve bili etnički Hrvati, koje policija nije (ni tada ni poslije) rasvijetlila. U protjerivanju Hrvata, kojim se htjelo osloboditi kuće i imanja za naseljavanje Srba iz Hrvatske, prednjačila je Srpska radikalna stranka, kojoj je na čelu bio Vojislav Šešelj. On je u velikom pretežno hrvatskom selu Hrtkovcima predvodio 6. svibnja 1992. godine politički skup na kojemu su javno čitani popisi Hrvata iz Hrtkovaca koji su "nepoželjni".[4]
U Zagrebu je 1991. godine osnovana Zajednica protjeranih Hrvata Srijema, Bačke i Banata,[5] koja nastoji da se spomen na ovo prisilno iseljavanje ne izbriše.[6] Takvo nastojanje održavaju i politički predstavnici Hrvata u Vojvodini.[7]
Mehanizam nasilja trajao je cijeli rat. Karakterizirala su ga premlaćivanja, bacanja ručnih bombi u kuće, fizičko izbacivanje iz vlastitih kuća, uništavanje privatne imovine, verbalne prijetnje, otkazivanje radnih odnosa, silovanja, prisilna vojna mobilizacija i razna druga šikaniranja, od kojih ni katolički svećenici i redovnici nisu bili izuzeti. Eskalirao je sve do ubojstava Hrvata čak i na ozemlju na kojem nije bilo ratnih aktivnosti. [2]
Izvori
- ↑ Nijedan Hrvat se nije vratio u Srijem. Deutsche Welle 0. 01. rujna 2011 1. Pristupljeno 5. rujna 2020.
- ↑ 2,0 2,1 Mato Jurić: Tri desetljeća od progona Hrvata iz istočnoga Srijema. Hrvatski fokus. 6. svibnja 2021. Pristupljeno 21. veljače 2026.
- ↑ Protjerivanje Hrvata - tabu tema. Deutsche Welle 0. 20. lipnja 2014 1. Pristupljeno 5. rujna 2020.
- ↑ Hrtkovci: zločin bez kazne. Nacional 0. 6. svibnja 2012 1. Pristupljeno 5. rujna 2020.
- ↑ I ubuduće ćemo ukazivati na zločine nad Hrvatima (intervju s Matom Jurićem). Hrvatska riječ 0. 22. svibnja 2020 1. Pristupljeno 5. rujna 2020.
- ↑ Zajednica protjeranih Hrvata: Skup u Hrtkovcima provokacija je i izgovor Šešelju da se vrati na mjesto zločina. Direktno.hr 0. 4. svibnja 2019 1. Pristupljeno 5. rujna 2020.
- ↑ Žigmanov: Očekujemo da se napokon riješe zločini nad Hrvatima u Vojvodini. Direktno.hr 0. 5. svibnja 2020 1. Pristupljeno 5. rujna 2020.
Vanjske poveznice
- Demokratski savez Hrvata u Vojvodini: Očekujemo da zločini nad Hrvatima u Vojvodini napokon dobiju svoja razrješenja, pristupljeno 5. rujna 2020.