Priska
| Puno ime | Aurelija Priska |
|---|---|
| Položaj | Rimska carica, supruga cara |
| Razdoblje | 284. – 305. |
| Počasni naslov | Nobilissima femina |
| Suprug | Dioklecijan |
| Djeca | Galerija Valerija |
| Smrt | 315. |
Priska (lat. Prisca), punim imenom Aurelija Priska (Aurelia Prisca; umrla 315.), bila je supruga rimskoga cara Dioklecijana i majka Galerije Valerije. Nosila je počasni naslov nobilissima femina („najplemenitija žena”), ali nije imala naslov auguste.[1]
Životopis
Priska je bila udana za Dioklecijana i s njim imala kćer Valeriju prije njegova dolaska na carsko prijestolje 284. godine. Valerija se poslije udala za cara Galerija.[2]
Nakon Dioklecijanova povlačenja s vlasti 305. godine i odlaska u palaču na području današnjega Splita, Priska je ostala s kćeri i zetom u Solunu. Poslije Galerijeve smrti 311. godine skrb o Priski i Valeriji povjerena je caru Liciniju, no obje su otišle na područje pod vlašću Maksimina Daje. Kada je Valerija odbila Maksiminovu bračnu ponudu, oduzeta joj je imovina te je prognana u Siriju. Nakon Maksiminove smrti, Licinije je naredio pogubljenje Priske i Valerije, koje su ubijene 315. godine.[2]
Odnos prema kršćanstvu
Prema kršćanskom piscu Laktanciju, Dioklecijan je tijekom progona kršćana 303. godine prisilio Prisku i Valeriju da prinesu žrtve rimskim bogovima.[3] Taj se navod tumači kao mogući pokazatelj njihove pripadnosti kršćanstvu ili naklonosti prema kršćanima, ali Priskina vjerska pripadnost nije pouzdano utvrđena.[2]
Natpis i mogući prikazi
U Saloni je pronađeno kameno postolje kipa s posvetnim natpisom Aureliae / Prisce / nobilissimae / feminae. Nalaz je potvrdio njezino puno ime i počasni naslov. Postolje je pronađeno među dijelovima antičke građevine koji su naknadno upotrijebljeni kao građevni materijal, a povezuje se s Jupiterovim hramom.[1]
Nije poznat nijedan njezin pouzdano identificiran portret. Ženski lik u jednom od medaljona u Dioklecijanovu mauzoleju u Splitu tradicionalno se smatra Priskinim prikazom, ali ta identifikacija nije sigurna. Prema drugim tumačenjima, riječ je o prikazu božice Tihe.[1]
Izvori
Literatura
- Jeličić-Radonić, Jasna. »AVRELIA PRISCA«. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, sv. 41, br. 1, 2008., str. 5. – 25.
- Jones, A. H. M.; Martindale, J. R.; Morris, J. The Prosopography of the Later Roman Empire. Sv. 1: A.D. 260–395. Cambridge University Press, Cambridge, 1971. ISBN 0-521-07233-6.
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Jeličić-Radonić, Jasna. »AVRELIA PRISCA«. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, sv. 41, br. 1, 2008., str. 5. – 25.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Jones, A. H. M.; Martindale, J. R.; Morris, J. The Prosopography of the Later Roman Empire. Sv. 1: A.D. 260–395. Cambridge University Press, Cambridge, 1971., str. 726. ISBN 0-521-07233-6.
- ↑ Laktancije. De mortibus persecutorum (O smrtima progonitelja), XV., 1.