Povelja kralja Petra Krešimira IV. (1066.)
Povelja kralja Petra Krešimira IV. samostanu sv. Marije u Zadru
| |
|---|---|
| Stvoren | 25. prosinca 1066. |
| Autor | Petar Krešimir IV. |
| Država | Hrvatsko Kraljevstvo |
| Jezik | latinski |
| Potpisnici | Lovro, splitski nadbiskup, Stjepan, biskup Zadra, Rajnerije, biskup hrvatski, Ivan, biskup Trogira, Dabro, biskup biogradski, Drago, rapski biskup, Petar, osorski biskup |
Povelja kralja Petra Krešimira IV. samostanu sv. Marije u Zadru vladarska je isprava hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV. (1059. – 1074.) kojom se daje kraljevska sloboda (regia libertas) ženskom benediktinskom samostanu sv. Marije u Zadru, pisana latinskim jezikom i datirana 25. prosinca 1066. godine, a sačuvana je u prijepisu s početka 12. stoljeća pisanom beneventanom u kartularu benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru.[1] Isprava je važna jer se u njoj kralj Petar Krešimir potpisuje kao "kralj Hrvatske i Dalmacije" (rex Croatie et Dalmatie), čime se potvrđuje hrvatska kraljevska vlast u ondašnjoj Dalmaciji i zato što se u njoj spominje prvi pisani spomen grada Šibenika, koji je zbog toga dobio epitet Krešimirov grad.[2]
Datacija i nastanak
Originalna povelja izdana je na Božić 1066. godine u vladarskom dvoru u Šibeniku, a čuva se u prijepis datiranom u početak 12. stoljeće, napisanom je beneventanom, koji se nalazi u kartularu benediktinskog samostana u Zadru.
Obilježja i sadržaj
Isprava je sačuvana kao transumpt i čuva se u arhivu samostana sv. Marije u Zadru, ali je po svom sadržaju originalna isprava.[3] Na početku isprave preskočena je invokacija zbog čega se započinje datacijom koja se sastoji od godine utjelovljenja Isusa Krista i kršćanskog blagdana Božića (Anno incarnationis domini nostri Iesu Christi millesimo sexagesimo VI°). U intitulaciji isprave hrvatski kralj se spominje u obliku Ego Cresimir, rex Chroatie et Dalmatie, filius Stephani regis, odnosno kao "ja Krešimir, kralj Hrvatske i Dalmacije, sin kralja Stjepana".[4] U tom dijelu se, osim vladarskog naslova koji obuhvaća i tadašnju Dalmaciju, spominje i ime kraljeva oca, hrvatskog kralja Stjepana I. (o. 1030. – 1058.). U dispoziciji se navodi da je kralj stavio pod zaštitu benediktinski samostan sv. Marije u Zadru[5], kojeg je osnovala kraljeva sestra i prva opatica Čika († iza 1095.), čime se samostan izuzima od bilo kakve vlasti zadarskog biskupa ili gradskih svjetovnih dužnosnika i ujedno se samostanu daje pravo da samostalno bira svoju opaticu unutar redovničke zajednice. U sankciji se prijeti isključivo materijalnom kaznom za sve one koji bi se drznuli usprotiviti kraljevoj odluci ili oštetiti samostan, navodeći da je prekršitelj dužan vratiti četverostruko što je otuđio od samostana i biti podvrgnut svim kraljevim sudovima.[6]
U dijelu isprave koji se odnosi na koroboraciju, odnosno diplomatičku formulu u kojoj se napominje da je isprava predstavljena pred svjedocima koji su je potpisali, čime je postala pravovaljana, navode se kao svjedoci crkvene osobe na čelu sa tadašnjim splitskim nadbiskupom Lovrom (1060. – 1099.).[7]
Vidi još
- Povelja kralja Petra Krešimira IV. o imunitetu samostana sv. Ivana (1060.)
- Povelja kralja Petra Krešimira IV. (1071.)
Izvori
Literatura
postscript• Nepoznat parametar:
refVanjske poveznice
- Šibenik danas slavi 951. rođendan: Davne 1066. prvi se put spominje ime slavnog grada – dalmacijadanas.hr
- 950. obljetnica spomena samostana sv. Marije u darovnici hrvatskoga-kralja – benediktinke-zadar.com
- Šibenik prije prvog spomena na Božić 1066. godine: Evo što možemo dokazati – sibenik.in
- ↑ Isprave hrvatskih narodnih vladara i latinske isprave bosansko-humskih vladara i velmoža 1998, str. 87.
- ↑ Isprave hrvatskih narodnih vladara i latinske isprave bosansko-humskih vladara i velmoža 1998, str. 132.
- ↑ Isprave hrvatskih narodnih vladara i latinske isprave bosansko-humskih vladara i velmoža 1998, str. 132.
- ↑ Isprave hrvatskih narodnih vladara i latinske isprave bosansko-humskih vladara i velmoža 1998, str. 172.
- ↑ Isprave hrvatskih narodnih vladara i latinske isprave bosansko-humskih vladara i velmoža 1998, str. 243.
- ↑ Isprave hrvatskih narodnih vladara i latinske isprave bosansko-humskih vladara i velmoža 1998, str. 264.
- ↑ Isprave hrvatskih narodnih vladara i latinske isprave bosansko-humskih vladara i velmoža 1998, str. 208.