Pometia
| Pometia | |
|---|---|
| P. pinnata P. pinnata | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Sapindaceae |
| Potporodica: | Sapindoideae |
| Tribus: | Nephelieae |
| Rod: | Pometia J.R.Forst. & G.Forst. |
.jpg){kind=link}
Pometia je biljni rod iz porodice sapindovki. Prirodna rasprostranjenosti ovog roda je od tropske i suptropske Azije do južnog Pacifika.[1]
Morfologija
Pometia je rod srednje velikih do velikih stabala iz porodice sapindovki. Stabla su jednodomna, često s potpornim korijenjem, a pri zarezivanju ispuštaju crveni eksudat. Površinski pokrov čine uglavnom pojedinačne dlake, katkad pomiješane s manjim čupercima dlaka; žljezdastih ljusaka nema. Grančice su okrugle do peterožljebaste, s većinom slabo uočljivim, katkad bradavičastim lenticelama. [2]
Listovi su spiralno raspoređeni, parno perasti, s 4–13 pari liski. Donji parovi liski često su jako smanjeni, nalik palistićima, i mogu rano otpadati. Peteljka je pri osnovi jastučasto zadebljana, a ni peteljka ni lisna os nisu okriljene. Mlado lišće je grimiznocrveno i vrlo upadljivo. Liske su nasuprotne do izmjenične, donje obično manje, a na naličju često imaju velike okruglaste žlijezde, osobito blizu osnove i u pazušcima žila. Rub liski može biti cijel do nazubljen.[2]
Cvatovi su vršni, a katkad i u gornjim pazušcima listova, građeni kao tirsovi. Ogranci cvata većinom su dugi i grozdasti, s kratkim cimoznim ograncima. Listovi pri osnovi cvata često su reducirani u tvorbe nalik pseudopalistićima. Brakteje su usko trokutaste do nitaste, brakteola nema, a cvjetne stapke su tanke, člankovite te se u plodu produljuju i zadebljavaju.[2]
Cvjetovi su pravilni i jednospolni. Lapova je pet, djelomično su srasli i valvatni u pupu, a vanjska dva obično su nešto manja. Latica je pet, rijetko izostaju; kraće su ili dulje od čaške, gotovo cijela ruba i bez privjesaka. Cvjetni disk je prstenast, jastučast i valovit. Prašnika je najčešće pet, rjeđe šest; u muškim cvjetovima jako izviruju iz cvijeta. Plodnica je sjedeća, srcolika, s dva ili tri pretinca, a u svakom pretincu nalazi se po jedan sjemeni zametak.[2]
Plodovi su sjedeći, neotvarajući, glatki i goli; najčešće se razvije samo jedan dio ploda. U zrelosti su crveni do crni. Egzokarp je tvrd i relativno tanak, dok je mezokarp debeo, vrlo sočan, bijel, poluproziran i sladak. Sjemenke su koso jajolike, crvenosmeđe, potpuno obavijene tankim mesnatim arilodom.[2]
Ključ za vrste
- Liske igličasto do grubo nazubljene; žile na gornjoj strani utonule, mreža žila slabo ili nikako izražena — Pometia pinnata.
- Liske cijela ruba; žile na gornjoj strani istaknute, mreža žila jasno vidljiva s obje strane — Pometia ridleyi.
Rasprostranjenost i stanište
Rod obuhvaća dvije vrste, rasprostranjene od Šri Lanke, Andamanskih i Nikobarskih otoka preko Indokine, Tajvana i Malezije do pacifičkih otoka, uključujući Fidži, Samou i Tongu. Vrste roda Pometia rastu u donjem sloju i krošnjama tropskih kišnih šuma, u primarnim i sekundarnim šumama, od nizina do srednjih nadmorskih visina. Plodove vjerojatno rasprostranjuju uglavnom voćni šišmiši i ptice, a kod P. pinnata djelomično i voda, jer je česta uz riječne obale, a plodovi mogu nekoliko dana plutati.[2]
S rodovima Dimocarpus i Otonephelium dijeli neke morfološke značajke, primjerice okruglaste žlijezde na naličju liski, sličnosti u građi cvijeta, slobodan arilod i sklonost stvaranju pseudopalistića. Kod obje vrste poznate su velike „vještičje metle”, odnosno nepravilno razgranate nakupine izbojaka.[2]
Vrste
- Pometia pinnata J.R.Forst. & G.Forst.; tipska vrsta.
- Pometia ridleyi King
Sinonimi
Homotipaski:
- Dabanus Kuntze in Revis. Gen. Pl. 1: 143 (1891), nom. illeg. superfl.
Heterotipaski:
- Cnesmocarpus Zipp. ex Blume in Rumphia 3: 115 (1847)
- Diplocardia Zipp. ex Blume in Rumphia 3: 115 (1847)
- Eccremanthus Thwaites in Hooker's J. Bot. Kew Gard. Misc. 7: 272 (1855)
- Irina Blume in Bijdr. Fl. Ned. Ind.: 229 (1825)
- Irine Hassk. in Pl. Jav. Rar.: 283 (1848), orth. var.