Predložak:Wikiprojekt kršćanstvo/Ikona
Pohvale imenu Božjemu (lat. Laudes Divinae, neslužbeno poznate kao Blagoslovljen budi Bog) su rimokatolička molitva zadovoljštine iz 18. stoljeća. Tradicionalno se moli tijekom blagoslova s Presvetim Oltarskim Sakramentom. Može se također izreći kao molitva zadovoljštine za grijehe.
Povijest
Pohvale imenu Božjemu prvotno je napisao na talijanskom jeziku isusovac Luigi Felici 1797. godine kao čin zadovoljštine za svetogrđe ili bogohuljenje.[1]
Izvorni tekst, preveden na hrvatski, glasi[2]:
Blagoslovljen budi Bog!
Blagoslovljeno njegovo sveto Ime!
Blagoslovljen Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek!
Blagoslovljeno Ime Isusovo!
Blagoslovljen Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu!
Blagoslovljena velika Bogorodica presveta Djevica Marija!
Blagoslovljeno ime Marije, Djevice i Majke!
Blagoslovljen Bog u svojim anđelima i u svojim svecima!
Tijekom vremena molitva je proširena; dodatni su se reci dodavali po papinskom odobrenju, kronološkim redom kako slijedi:[3]
Blagoslovljeno sveto i bezgrešno njezino začeće! (Pio IX., 1851.)
Blagoslovljeno presveto Srce Isusovo! (Lav XIII., 1897.)
Blagoslovljen sveti Josip, njezin prečisti zaručnik! (Benedikt XV., 1920.)
Blagoslovljeno njezino slavno uznesenje! (Pio XII., 1952.)
Blagoslovljena predragocjena Krv Isusova! (Ivan XXIII., 1960.)
Blagoslovljen Duh Sveti, Tješitelj. (Pavao VI., 1964.)
Izvori
- ↑ Kratka povijest i tekst Laudes Divinae preces-latinae.org Preuzeto 27. listopada 2025.
- ↑ Pohvale imenu Božjemu zupa-gajnice.hr Preuzeto 27. listopada 2025.
- ↑ Origin of the Divine Praises and how popes added to them aleteia.org Preuzeto 27. listopada 2025.
| |||||