Plašt kralja Ladislava jedan je od najvrednijih i najstarijih sačuvanih tekstilnih predmeta u Hrvatskoj, koji se čuva u riznici zagrebačke prvostolnice. Izrađen je u Bizantu tijekom 11. stoljeća, a njegov nastanak i dolazak u Zagreb nije posve poznat[1].
Povijest
Plašt se povezuje s likom ugarskoga kralja Ladislava I., brata hrvatske kraljice Jelene Lijepe i osnivača Zagrebačke biskupije 1094. godine. Izvorni fragment natpisa na plaštu „LADIZL * REG“ potvrđuje autentičnost njegova podrijetla te vezu s ugarskim kraljem.
Prema predaji, plašt je u 14. stoljeću zagrebačkom biskupu Augustinu Kažotiću darovao hrvatsko-ugarski kralj Karlo I. Robert Anžuvinac[2], a u liturgijsku je uporabu ušao kao kazula (misno ruho) spajanjem prednjih krila šivanjem. Prvi put se spominje u inventaru riznice 1394. godine, a ponovno 1425. i 1602. godine. Nakon toga gubi se svaki trag o njemu sve do 1873., kada ga je u oltaru sv. Ladislava pronašao kanonik Ivan Krstitelj Tkalčić.
Izrada i oblikovanje
Plašt je tkan od svilenoga lampasa indigoplave boje, s karakterističnim heksagonalnim ispunjenjem i izmjenično poredanim stiliziranim florealnim ornamentima s palmetom i četiri srca u središtu. Lice tkanine sastoji se od kombinacije svile i vune, a motivi su izvedeni u bizantskom stilu.
Likovi kralja i kraljice, kao i natpis, izvedeni su apliciranim vezom u samostanskoj radionici u Regensburgu. Linearna morfologija i plošnost kompozicije tipične su za ranoromaničko doba. U povijesti se pretpostavljalo da bi plašt mogao potjecati i iz radionice benediktinki sv. Marije u Zadru, koja je u to doba bila pod bizantskim utjecajem.[3]
Na plaštu su prikazani kralj i kraljica u sceni prijenosa vlasti — kralj predaje, a kraljica prima kraljevsku moć. Prikaz se tumači kao alegorija povijesnog događaja iz 1089. godine, kada je nakon smrti kralja Zvonimira bez muškoga nasljednika vlast prešla na njegovu udovicu, kraljicu Jelenu Lijepu. Ladislav, kao njezin brat i kralj Ugarske, time je potvrdio svoj nasljedni zahtjev na hrvatsko prijestolje.
Konzervacija
Kroz stoljeća je plašt više puta prepravljan. Najopsežniji konzervatorsko-restauratorski zahvat izveden je 1988. godine, kada mu je vraćen prvobitni izgled iz 14. stoljeća u švicarskom Konzervatorskom zavodu Riggisbergu kod Berna.[4]
Filatelističko izdanje
Dana 27. lipnja 2003. Hrvatska pošta i Mađarska pošta izdale su zajednički poštanski blok s motivom Ladislavova plašta.[5] Izdanje je obuhvatilo i omotnicu prvoga dana (FDC) te list prvoga dana. Marke prikazuju plašt kao simbol kulturnih i povijesnih veza između dviju država.
Izvori
- ↑ Ladislavov plašt matica.hr Preuzeto 25. listopada 2025.
- ↑ Likovi kralja i kraljice na plaštu kralja Ladislava Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti, Vol. 33 No. 1, 1990. Preuzeto 25. listopada 2025.
- ↑ Plašt ugarskog kralja sacracroatica.com Preuzeto 25. listopada 2025.
- ↑ Riznica sa svojim zbirkama katedrala.hr Preuzeto 25. listopada 2025.
- ↑ Zajedničko izdanje s Mađarskom poštom posta.hr Preuzeto 25. listopada 2025.