Pilocarpus
| Pilocarpus | |
|---|---|
| P. riedelianus, na slici je dugačak, gotovo klasičan grozd, gusto posut sitnim cvjetovima. Uz njega se lijepo vide i listovi. P. riedelianus, na slici je dugačak, gotovo klasičan grozd, gusto posut sitnim cvjetovima. Uz njega se lijepo vide i listovi. | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Zanthoxyloideae |
| Tribus: | Galipeeae |
| Podtribus: | Pilocarpinae |
| Rod: | Pilocarpus Vahl |
.jpg){kind=link}
Pilocarpus je biljni rod iz porodice rutovki (Rutaceae) smješten u podtribus Pilocarpinae. Prirodno područje rasprostranjenosti ovog roda je od južnog Meksika do tropske Amerike.[1]
Morfologija
Pilocarpus Vahl je rod grmova i stabala visokih uglavnom do oko 12 m, iznimno do 20 m. Listovi su naizmjenični, a zbog zbijenosti pri vrhovima grana mogu djelovati gotovo pršljenasto; vrlo su raznoliki, jednostavni, jednolisni ili trodijelni dlanasto sastavljeni, odnosno neparno perasti. Peteljke mogu biti usko okriljene. Plojke ili liske cjelovita su ruba, najčešće urezane na vrhu, papiraste do kožaste. Cvatovi su vršni ili pazušni grozdovi, često vrlo izduženi. Cvjetovi su pravilni.[2]
Čaška je četvero- ili peterorežnjasta odnosno nazubljena i ostaje na plodu. Latica je najčešće 5, rjeđe 4; slobodne su, sitne, oko 1,9–5 mm duge, smećkaste, crvene, purpurne, ružičaste ili žutozelene te se pri cvatnji zavijaju unatrag i zatim otpadaju. Prašnika je najčešće 5, rjeđe 4, i svi su plodni. Filamenti su slobodni i leže u žljebovima diska. Antere su srcolike, dorzifiksne i posebno karakteristične po žlijezdi na leđnoj strani blizu vrha. Disk je prstenast do čašast i potpuno srastao s plodnicom.[2]
Plodnica se sastoji od 5 karpela, sraslih pri osnovi, ali slobodnih u gornjem dijelu; svaki ima jedan ili dva sjemena zametka. Vrat je jedan, kraći od plodnice, a njuška peterorežnjasta. Plod se sastoji od 1–5 merikarpa, spojenih tek pri samoj osnovi; otvaraju se s trbušne strane i izvana su lučno izbrazdani ili kvržičasti. U svakome se razvija jedna ili dvije najčešće bubrežaste, sjajne i gole sjemenke, s izraženim hrptom na leđnoj strani.[2]
Ljekovitost
Pilocarpus nije samo taksonomski zanimljiv rod. To je prirodni izvor alkaloida pilokarpina, po kojem je rod postao farmakološki vrlo poznat. Američka National Library of Medicine upravo Pilocarpus definira kao biljni rod koji je prirodni izvor pilokarpina.[3]
Vrste
- Pilocarpus alatus C.J.Joseph ex Skorupa
- Pilocarpus carajaensis Skorupa
- Pilocarpus cubensis (Borhidi & O.Muñiz) Lippold
- Pilocarpus demerarae Sandwith
- Pilocarpus giganteus Engl.
- Pilocarpus goudotianus Tul.
- Pilocarpus grandiflorus Engl.
- Pilocarpus jaborandi Holmes
- Pilocarpus microphyllus Stapf ex Wardlew.
- Pilocarpus pauciflorus A.St.-Hil.
- Pilocarpus pennatifolius Lem.
- Pilocarpus peruvianus (J.F.Macbr.) Kaastra
- Pilocarpus racemosus Vahl
- Pilocarpus riedelianus Engl.
- Pilocarpus spicatus A.St.-Hil.
- Pilocarpus trachylophus Holmes
- Pilocarpus trifoliolatus Skorupa & Pirani
Izvori
- ↑ Kew, pristupljeno 11. kolovoza 2026.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Flora of the Venezuelan Guayana, Volume 9, pristupljeno 11. kolovoza 2026.
- ↑ Pilocarpus MeSH Descriptor Data 2026, pristupljeno 11. kolovoza 2026.