Petar Klaić (Zadar, 1862. - Beč, 1910.) je bio hrvatski političar i odvjetnik.
Životopis
Rodio se je 1862. godine od oca Mihe i majke Ane Marije r. Baša. Studirao je pravo u Zagrebu i Beču. U Beču je i doktorirao. Poslije smrti oca Mihe 1896. aktivniji je u politici. Bio je zastupnikom u Dalmatinskom saboru. Zastupao je u kuriji vanjskih općina.[1]
Bio je u Zastupničkom domu Carevinskog vijeća 1903. godine koje je 8. siječnja 1903. sazvao car i kralj Franjo Josip I.. Kraljevinu Dalmaciju su pored Klaića koji je bio u Narodnoj hrvatskoj stranci, zastupali iz Stranke prava Juraj Biankini, Josip Virgil Perić, iz Narodne hrvatske stranke Ante Šupuk, Ante Vuković Vučidolski, Lovro Borčić, Josip Zaffron, Vicko Ivčević, Juraj Ferri, a Srpskoj narodnoj stranci Andrija Vujatović-Šarov i Radoslav Kvekić.[2] Od aktivnosti valja spomenuti supotpisivanje interpelacije Jurja Bijankinija 15. svibnja 1903. na ministra obrane Zena von Welsersheimba glede angažmana vojske u nemirima u Hrvatskoj, s obzirom na neopravdanost uporabe takve sile, čak i prema ženama i djeci (potpisali su ju 19 hrvatskih i slovenskih zastupnika Zafronn, Šupuk, Spinčić, Berks, Šusteršič, Gregorčič, Žičkar, Vuković, Borčić, Ferri, Perić, Klaić, Ivčević, Pogačnik, Ferjančič, Hajek, Breznovsky, Chok, Koudela, ali ne i dvojica zastupnika Srpske stranke iz Dalmacije)[3] te prešni prijedlog od 19. svibnja i.g. u svezi s redarstvenim mjerama koje su u Ljubljani poduzeli policijski agenti Khuena Hedérvarya u Ljubljani (policijski agenti su tragali za osumnjičenim Hrvatima zbog objave antikhuenovskih plakata te proveli predistragu protiv jedne ljubljanske tiskare koju su vlasti osumnjičile zbog njihova tiskanja).[4]
Bio je prvi starosta (predsjednik) hrvatske sokolske župe Bana Paližne u Zadru. Na dužnost je stupio 25. travnja 1909., a godinu poslije dužnost je predao zbog slaba zdravstvenog stanja. [5]
Obitelj
Sin je poznatog hrvatskog preporoditelja Mihe Klaića [1] Stariji je brat poznatog splitskog i zadarskog kirurga Ljube (1871. - ?), sestra mu je Ana, supruga poznatog splitskog liječnika i pomagača hrvatskog narodnog preporoda dr Emanuela Luxarda (1848. - 1905.).[1]
Priznanja
Zabilježen je u knjizi Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Ivo Marinović: Reminiscencije na doktora Emanuela Luxarda (1848.–1905.) i obitelj Mihe Klaića (1829.–1896.), Acta med-hist Adriat 2008;6(1), str. 109.,112.
- ↑ Marko Trogrlić: Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču, Časopis za suvremenu povijest, god. 37., br. 3./2005., str. 679.
- ↑ Marko Trogrlić: Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču, Časopis za suvremenu povijest, god. 37., br. 3./2005., str. 686.-687.
- ↑ Marko Trogrlić: Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču, Časopis za suvremenu povijest, god. 37., br. 3./2005., str. 688.
- ↑ Pavao Jerolimov: U Zadru je 25. travnja 1909. osnovana hrvatska sokolska, Zadarski list, 25. travnja 2009.