Toggle menu
243,8 tis.
68
18
626 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Petar Baćević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Opći životopisni podatci
Opis vojnoga službovanja

Petar Baćević (Nikšić, 1898. - Stara Gradiška, travanj 1945.) odvjetnik i četnički vojvoda.

Životopis

Sin četničkoga vojvode Maksima. Za Kraljevine Jugoslavije rezervni je major. Studirao je pravo, bavio se odvjetničkim poslom a uoči drugog svjetskog rata bio banski bilježnik. Od ljeta 1941. do travnja 1942., šef je Kabineta u Ministarstvu unutarnjih poslova Nedićeve vlade u Beogradu. U travnju 1942. (u dogovoru s D. Mihailovićem i M. Nedićem) odlazi s četničkim odredom u NDH u istočnu Bosnu. Od kolovoza 1942. zapovjednik je četničkih operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine. Te su jedinice izvršile više masovnih zločina nad Hrvatima i Muslimanima, te zapravo cijelu istočnu Hercegovinu, od lijeve obale Neretve, etnički očistili od Hrvata i Muslimana. U listopadu 1942. Bačevićevi su četnici uključeni u talijanske operacije protiv partizana, kada su također pobili više tisuća Hrvata i Muslimana u mostarskom, prozorskom i konjičkom kotaru. Poslije toga Bačević je dobio titulu vojvode, uz nadimak Kalinovički. S 3000 četnika u prosincu 1942. prebacuje se do Knina. Koncem siječnja 1943. izvršili su pokolj u Vrlici i okolici. Nakon toga pridružuje se velikom četničkom okupljanju u prostoru Neretve radi ofenzive na glavninu partizanskih snaga u veljači i ožujku 1943. Od njegovih četnika stradava hrvatsko pučanstvo, posebice u Imotskom i okolici. Sredinom veljače 1944. (zajedno s britanskim pukovnikom Brileyom) odlazi u Kairo, gdje je uhićen i kratko zatvoren u britanskom zatvoru. Po povratku (koncem svibnja) jedan je od organizatora četničke "Nezavisne grupe nacionalnog otpora" koja se trebala povezati s britanskim snagama čijem su se iskrcavanju četnici nadali na južnom Jadranu. Nakon razdora u četničkom pokretu, početkom 1945. otkazuje poslušnost D. Mihailoviću. Ostatke svojih postrojbi potčinjava Pavlu Đurišiću, koji teži prebacivanju u Sloveniju i dalje prema Austriji. Ustaške su postrojbe na Lijevče polju kraj Banje Luke 4.IV.1945. porazile te četničke postrojbe, a vodstvo (P. Đurišića, D. Vasića, Z. Ostojića i P. Bačevića) zarobile, odvele u Bosansku Gradišku a potom u logor u Staroj Gradišci gdje su pobijeni.