Pavao Esterházy (1635. – Željezno, 26. ožujka 1712.), ugarski palatin i knez, iz obitelji Esterházy. Sin ugarskog palatina Nikole iz otčeva drugog braka s Kristinom Nyáry. Dužnost ugarskog palatina obnašao od 1681., a 1687. nosi kneževski naslov. Bio je prijatelj znanosti i umjetnosti i nabožni pisac. Sin Nikola Antun († 1695.) je bio svećenik i od [1688. godine naslovni kninski biskup. Sinovac Josip (1682.-1748.) je bio hrvatski ban (1733.-1741.). Pavlov brat Franjo Esterházy (1641.–1685.) bio je general konjaništva i veliki župan ugarskih županija Zalske i Šomođske županije. Pavao Ritter Vitezović je Pavlu Esterhaziju posvetio više anagrama. Hrvatska književna pokroviteljica i donatorica Marija Magdalena Drašković (kći Franje Nadasdya i supruga Ivana Draškovića Trakošćanskoga) dala je prevesti na hrvatski njegovo djelo Az Boldogsagos Szüz Mária Szombattya (1691., 11 izdanja do 1889.) i tiskati ga. Prijevod je glasio Sobotni kinč blažene Device Marije ali Pobožnost za sobotne vsega leta dneve.[1]
Izvori
- ↑ Tatjana Radauš: ESTERHÁZY. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 20.11.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/esterhazy>.