Pamburus
| Pamburus | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Aurantioideae |
| Rod: | Pamburus Swingle |
| Vrsta: | P. missionis |
| Dvojno ime | |
| Pamburus missionis (Wall. ex Wight) Swingle | |
Pamburus je monotipski je rod rutovki (Rutaceae), koji je Swingle objavio 1916. u Journal of the Washington Academy of Sciences 6: 336. Jedina prihvaćena vrsta je Pamburus missionis (Wall. ex Wight) Swingle. Rod prirodno raste u Indiji i Šri Lanki. Kew kao sinonim roda navodi Chilocalyx Turcz., nelegitimni kasniji homonim.[1]
Etimologija
Od narodnih naziva India Flora navodi tamilske kuruntu i kadanaathi, dok se na Šri Lanki koristi sinhalski pamburu; upravo je taj sinhalski naziv povezan s nastankom imena roda Pamburus. [2]
Morfologija
Biljke su zimzelena, jako razgranata stabla ili velika grmolika stabla, koja mogu doseći oko 12 m visine. Kora je siva, uzdužno ispucala i prekrivena lenticelama, a unutarnja kora slamnatožuta do ružičasta. Mlade grančice isprva su zelene, uglate i ponešto spljoštene, a kasnije postaju valjkaste. U pazušcima listova razvijaju se jaki, ravni trnovi, pojedinačni ili ponekad u paru.[3]
Listovi su naizmjenični i jednolisno sastavljeni, tako da na prvi pogled djeluju jednostavno. Liske su debele i kožaste, eliptične, ovalne ili obrnuto jajaste, približno 6–10 × 2–4 cm, cjelovitog ili slabo narovašenog ruba, na vrhu zaobljene i katkad plitko urezane. Plojka je obilno prošarana prozirnim uljnim žlijezdama. Swingle je posebno isticao neobičan izgled suhih listova: postaju blijedo sivkastozeleni, gotovo baršunasta izgleda, a gornja i donja strana međusobno su vrlo slične.[3]
Cvjetovi su brojni, mirisni i čisto bijeli, skupljeni u kratke pazušne grozdove koji se često razvijaju uz trnove. Promjera su približno 12–20 mm. Čaška ima 4 ili 5 režnjeva, a vjenčić 4 ili 5 slobodnih, obrnuto jajastih latica, koje vrlo brzo otpadaju. Prašnika je 8 ili 10; niti su slobodne, a antere razmjerno velike. Plodnica je nadrasla, smještena na žljezdastom receptakulu, najčešće četvero- ili peteropretinčasta, s više sjemenih zametaka u svakom pretincu. Vrat tučka je valjkast, a njuška glavičasta.[3]
Plod je gotovo kuglasta boba, promjera oko 2,5–3 cm, s debelom, čvrstom i uljnim žlijezdama istočkanom korom. Pri dozrijevanju postaje narančast. Ima četiri ili pet pretinaca, u kojima se obično razvije jedna ili dvije sjemenke okružene izrazito ljepljivom sluzavom tvari.[3][4]
Vrsta raste u različitim staništima. Indijski izvor navodi brdske šume i obale potoka, dok Wightov stari opis spominje pjeskovita tla uz morsku obalu. Cvate i plodonosi približno od ožujka do rujna.[4]
Drvo se u Indiji koristilo za izradu namještaja. Swingle je vrstu smatrao zanimljivom i kao moguću podlogu za agrume zbog sposobnosti rasta na siromašnim, pjeskovitim i zaslanjenim tlima; uzgojeni primjerci dobro su podnosili rezidbu pa je biljku smatrao pogodnom i za guste trnovite živice.[4]
Sinonimi
Za rod
Heterotipski:
- Chilocalyx Turcz. in Bull. Soc. Imp. Naturalistes Moscou 36(I): 588 (1863), nom. illeg. homonym. post.
Za vrstu
Homotipski:
- Atalantia missionis (Wall. ex Wight) Oliv. in J. Proc. Linn. Soc., Bot. 5(Suppl. 2): 25 (1861)
- Limonia missionis Wall. ex Wight in Bot. Misc. 3: 291 (1833)
- Paramignya missionis (Wall. ex Wight) Burkill in Gard. Bull. Straits Settlem. 5: 213 (1931)
Heterotipski:
- Chilocalyx elliptica Turcz. in Bull. Soc. Imp. Naturalistes Moscou 36(I): 588 (1863)