Pad čovjeka

Datoteka:Temptation Adam Eva.jpg

Adam, Eva i zmija ženskog lika na ulazu u katedralu Notre-Dame u Parizu.

Pad čovjeka, Čovjekov pad, Adamov pad ili samo Pad, izraz je koji se u kršćanstvu koristi za opisivanje prijelaza prvog muškarca i žene iz stanja nevine poslušnosti Bogu u stanje krive neposlušnošti. Nauk o Padu potječe iz biblijskog tumačenja poglavlja 1–3 od knjige Postanka. U početku su Adam i Eva živjeli s Bogom u Edenu, ali ih je zmija napastovala da pojedu plod sa stabla spoznaje dobra i zla, što je Bog zabranio. Nakon toga posramili su se svoje golotinje i Bog ih je protjerao iz Edena kako ne bi pojeli plod sa stabla života i postali besmrtni.

U nicejskom kršćanstvu, nauk o Padu usko je povezan s naukom o istočnom grijehu ili generacijskom grijehu. Nicejski kršćani vjeruju da je Pad unio grijeh u svijet, kvareći cijeli prirodni svijet, uključujući ljudsku narav, zbog čega se svi ljudi rađaju u istočnom grijehu, stanju iz kojeg ne mogu postići vječni život bez Božje milosti. Pravoslavna crkva prihvaća koncept Pada, ali odbacuje ideju da se krivnja istočnog grijeha prenosi kroz generacije, dijelom temeljeno na odlomku Ezekijel 18:20, koji kaže da sin nije kriv za grijehe svoga oca.

Kalvinisti vjeruju da je Isus dao svoj život kao žrtvu za izabrane, kako bi bili otkupljeni od svojih grijeha. Lapsarijanizam, razumijevanje logičkog reda Božjih odredbi u odnosu na Pad, dijeli se u dvije kategorije: supralapsarijanizam i infralapsarijanizam.

Knjiga Postanka 3

Nauk o Padu čovjeka izveden je iz tradicionalne kršćanske egzegeze knjige Postanka 3. Prema biblijskom pripovijedanju, Bog je stvorio Adama i Evu, prvog muškarca i ženu u kronologiji Biblije. Bog ih je smjestio u Eden i zabranio im da jedu plod sa stabla spoznaje dobra i zla. Dovodeći u pitanje Božju zapovijed o zabrani jedenja ploda, zmija je napastovala Evu da pojede plod sa zabranjenog stabla, koji je podijelila s Adamom, i odmah su se posramili svoje golotinje. Potom je Bog protjerao Adama i Evu iz Edena, osudio Adama na rad kako bi dobio ono što mu je potrebno za život i osudio Evu da rađa u boli, te postavio kerubine da čuvaju ulaz, kako Adam i Eva nikada ne bi pojeli sa „stabla života”.

Knjiga Jubileja, apokrifno židovsko djelo napisano tijekom razdoblja Drugog hrama, daje vremenske okvire za događaje koji su doveli do Pada čovjeka, navodeći da je zmija uvjerila Evu da pojede plod 17. dana, 2. mjeseca, 8. godine nakon Adamova stvaranja. Također navodi da su protjerani iz Edena na mlađak 4. mjeseca te godine.

Vanjske poveznice

• Pad čovjeka. frama-portal.ofs.hr 0. 27. listopada 2015 1.

Predložak:Knjiga Postanka