Oncostylus

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Oncostylus
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Potporodica: Rosoideae
Tribus: Colurieae
Rod: Oncostylus
(Schltdl.) F.Bolle

Sieversia, biljni rod iz porodice Rosaceae. Postoji 9 vrsta. Izvorno područje rasprostranjenosti ovog roda je Tasmanija, Novi Zeland, južni Brazil i jug Južne Amerike.[1]

Ime

Naziv roda dolazi od grčkog onkos = oteklina, masa, kvrga i stylos = vrat tučka (style). Dakle, “zadebljani vrat tučka”, odnosi se na oblik persistentnog vrata tučka na plodićima.

Opis

Trajnice. Oncostylus je jedan od onih “duhova botanike” — rod koji se danas rijetko spominje jer je uglavnom progutan kasnijim taksonomskim revizijama. Ime je objavio njemački botaničar Diederich Franz Leonhard von Schlechtendal, a kasnije ga je kombinirao Friedrich Bolle. Vrste se često ukljućuju u rod Geum.Oncostylus je zapravo stari rod unutar Rosaceae, i doista je vrlo slabo obrađen u modernoj literaturi. Najčešće ga se susreće kao povijesni ili sinonimni naziv povezan s grupom oko Geum, Sieversia i srodnih rodova iz tribusa Colurieae.

Kod tih biljaka upravo su dlakave ahenije, produženi stilodiji, kukasti ili ravni nastavci ploda važni za razlikovanje rodova. Zato se Oncostylus kroz povijest vrtio između zasebnog roda, sekcije ili sinonima unutar drugih rodova Rosaceae. To je i razlog zašto ima malo podataka — moderni sustavi ga uglavnom nisu zadržali kao “dobar” rod. Mnoga starija imena iz Rosaceae završila su progutana u šire rodove nakon kasnijih revizija.

Galerija

Vrste

  1. Oncostylus albiflorus (Hook.f.) F.Bolle
  2. Oncostylus cockaynei F.Bolle
  3. Oncostylus divergens (Cheeseman) F.Bolle
  4. Oncostylus involucratus (Juss. ex Pers.) F.Bolle
  5. Oncostylus lechlerianus (Schltdl.) F.Bolle
  6. Oncostylus leiospermus (Petrie) F.Bolle
  7. Oncostylus pusillus (Petrie) F.Bolle
  8. Oncostylus renifolius F.Bolle
  9. Oncostylus uniflorus (Buchanan) F.Bolle

Izvori

  1. Kew, pristupljeno 15. svibnja 2026.