Za druga značenja, pogledajte Okić..jpg)
Okić-grad je srednjovjekovna utvrda u Samoborskom gorju.
Najstarija je utvrda sjeverozapadne Hrvatske i jedna od rijetkih romaničkih građevina koja je izgrađena u 12. st.[1] Prvi pisani spomen datira iz 1193., a 1217. navodi se Jaroslav (Irislav) Okićki kao njegov prvi poznati gospodar. U vlasništvu knezova Babonića bio je od 1293. do 1327. nakon čega je bio pod kraljevskom vlašću. Sigismund Luksemburški 1393. prodao ga je Tomi Benvenjudu (de Okych) u čijem je posjedu bio do 1416. kada ga preuzimaju Frankapani. Matija Korvin ga je u drugoj polovici 15. stoljeća dao na upravljanje Ivanu Horvatu od Saga, a on ga je krajem istog stoljeća (1493.) prodao obitelji Erdődy. Bio je poprištem bitke za vrijeme Seljačke bune. Utvrda je razorena 1616., nakon što su Osmanlije u više navrata opustošile okićki kraj.[2] Nalazi se uz Jaskanski planinarski put.[3]
Grad je na dva dijela dijelio visoki zid, koji je ostao očuvan do danas. Zid je tik do zapadnog dijela lađe kapele nepoznata naslovnika. Smjestila se je na središnjem dijelu utvrđenog grada, ispred glavnoga dijela utvrde. Apsida je orijentirana na istok. Izgrađena je na zaravni skučenoga prostora koji je iskorišten za izgradnju visokih višekatnih obrambenih objekata i zidova. Do kapele se dolazi uzanim puteljkom koji prolazi između litica i kroz nekadašnje stražarničke prostore.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Zdenko Galić: KAPELA U UTVRDI OKIĆ Nekadašnja slava crkvice neznanoga zaštitnika. Samoborskim krajem (33) . Glas Koncila br. 20/2022. 18. svibnja 2022. Pristupljeno 30. studenoga 2025.
- ↑ "Okić". Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. https://enciklopedija.hr/clanak/44907 Pristupljeno 30. siječnja 2018.
- ↑ Jaskanski planinarski put :: Popis KT, pristupljeno 5. lipnja 2020.
Vanjske poveznice
- Ana Zbiljski: Bijeli dvori Okić grada