Nova Subotica
Nova Subotica je bilo novo planirano naselje na sjeveru Bačke. Planirali su ga osnovati Mađari u doba neizvjesnosti mirovnih pregovora i razgraničenja u Bačkoj.[1]:82.
Opći podatci
Dio stanovnika s prostora Tompe, Kelebije, Čikerije i inih pustara imao je negativno mišljenje o srpskoj okupaciji te im je povratak pod mađarsku vlast bilo oslobođenje. To je raspoloženje bilo nazočno i među nemađarskim stanovništvom, poput bunjevačkih Hrvata. Zbog vjere su sebi bliskijim držali Habsburgovce i katoličke Mađare, a ne jezično srodne Srbe.[1]:79. Novine iz Olaša Helyi Értesítő koje su izlazile od lipnja 1921. na dnevnoj su osnovnici izvješćivale o skorom ukidanju crte razgraničenja u Bačkoj i navješćivale skori povratak u sastav Mađarske 22 općine i grada Baje. Nagađalo se o nadnevcima, poput 10. srpnja, 10. kolovoza no srbijanska se je vojska povukla 20. kolovoza 1921.. Stvari nisu išle glatko ni tad, jer kad su mađarske postrojbe došle preuzeti nadzor nad uspostavljenom granicom, srbijanske su ih postrojbe spriječile. Mađari se nisu upustili u oružani sukob, nego je "primio na znanje" graničnu crtu koju je odredio subotički veliki župan Paja Dobanovački. Srbi su ismijali mađarsku prijetnju ulaganja prigovora na pariškoj mirovnoj konferenciji. Prigovor je uložen, ali je na koncu ta granična crta prihvaćena.[1]:79.-80. S projektom Nove Subotice krenulo je 5. rujna 1921. kad su zastupnik u ugarskom saboru barun Endre Podmaniczky i vladin povjerenik dr Gyula Kiszel pozvali bivše subotičke veleposjednike na sastanak u Tompu u dvorac obitelji Redl. Namjera je bila stvoriti novo naselje Novu Suboticu (mađ. Újszabadka) koja će s mađarskim rukovodstvom utjecati na pravu Suboticu (mađarski tisak je govorio da je Subotica u srcu čisto mađarska i da jedva čeka osloboditi se od srpskoga terora"). Od triju salaških središta trebala se je oblikovati jezgra novog rada. 14. rujna 1921. je olaški list Halasi Értesítő izvijestio je o planiranom osnivanju novog grada. 18. rujna 1921. održana je prva skupštinska sjednica na kojoj je proglašeno osnivanje grada. Na mjesto velikog župana izabran je dr Dezső Kovačević, a za gradonačelnika je izabran Kálmán Baláspiri.[1]:79.-80.
Umjetno stvoreni grad nije funkcionirao kao takav. Projekt nije imao potporu mađarske vlade, što ne znači da je zamisao o Novoj Subotici kao takvoj skoro ugašena. Mađarski tisak je izvješćivao o tome da će se tu zadržati mađarski zakonski i upravni ustroj, a da će središte biti u Tompi, s uredom gradonačelnika i inih tijela vlasti. Projekt nije zaživio, niti je mađarska Vlada podupirala projekt, nego je razmišljala stvoriti dva središta: Tompu-Kelebiju i Gornju Čikeriju.[1]:82. Konačno razgraničenje nije ugasilo zamisao projekta Nove Subotice, pa je Tompa pod imenom Nove Subotice (Űjszabadka) od 21. kolovoza 1921. do 2. travnja 1922. imala status grada sa zakonskim ovlastima. Status je ukinut 3. travnja 1922. te je ova bivša subotička pustara stekla status velike općine Tompe.[1]:82. Naziv je ostao u životu još neko vrijeme, o čemu svjedoče tiskovna izvješća[1]:83.. 1923. su Tompa, Kelebija i Čikerija uključene definirana kao tri naselja i uvrštena u sastav Bačko-bodroške županije. [1]:82. Općine Tompa, Čikerija, Madaraš, Kelebija, Aljmaš, Kunbaja, Matević i Tataza su od 1922. u sastavu kotara Aljmaša, na čijem čelu je stajao plemićki sudac. Smanjena Bačko-bodroška županija središte je imala u Baji.[1]:83. I nakon toga je nastavilo kružiti ime Nova Subotica, primjer čega su stanovnici Kelebije. Na sjednici zastupničkog tijela 12. prosinca 1924. inicirane su promjene bunjevačkih naziva javnih površina te prihvaćanje naziva Nova Subotica za ime sela. Namjera uklanjanja hrvatskih imena bila je prijeporom koji je desetljećima dugo trajao. U Kelebiji su 1926. pokušali prisvojiti ime Nove Subotice, no nisu uspjeli. 1928. Stanovnici Tompe su 1928. se izjasnili zadržati izvorni naziv mjesta čime je konačno nestalo ime Nove Subotice.[1]:82.