Nisu mu se nadali

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Datoteka:Ilya Repin Unexpected visitors.jpg
Nisu mu se nadali
Ilja Jefimovič Rjepin, 1884.-1888.
ulje na platnu
160,5 × 167,5   cm
Tretjakovska galerija, Moskva

Nisu mu se nadali (ruski: Не ждали, Ne ždali, tj. „Neočekivani”) je ulje na platnu realističkog slikara Ilje Rjepina iz 1888. godine.

Slika prikazuje neočekivani povratak kući revolucionara (možda pripadnika Narodne Volje ili „narodnika”) koji je bio prognan u udaljenu regiju Carske Rusije. Povratnik ulazi u sobu gdje su članovi njegove obitelji vidno iznenađeni njegovim dolaskom. Slika se nalazi u Tretjakovskoj galeriji u Moskvi.[1]

Povijest slike

<templatestyles src="Multiple image/styles.css" wrapper=".tmulti"></templatestyles>

Prva verzija slike, 1883., 45,8 x 37,5 cm, Tretjakovska galerija

Prije ove slavne slike, Rjepin je 1883. godine napravio manju verziju s manje likova (također u Tretjakovskoj galeriji), gdje se umjesto prognanika pojavljuje mladi neočekivani student. Rjepin je počeo raditi na novim verzijama platna 1884. godine u svojoj seoskoj kući u Martiškinu (Lomonosov), mijenjajući izgled figura, njihov raspored i osvjetljenje. Iste godine izložio ga je na 12. putujućoj izložbi Peredvižnjika, skupine ruskih realističkih umjetnika koji su putovali po Rusiji kako bi organizirali umjetničke izložbe, prvo u Sankt Peterburgu, a potom i u drugim gradovima Rusije. Pavel Tretjakov kupio ga je 1885. godine za svoju galeriju. No, Repin je nastavio raditi na slici i nakon što ju je prodao, napravivši nekoliko promjena 1885., 1887. i 1888. godine; prije svega na licu čovjeka koji ulazi u sobu. U početku ga je planirao prikazati kao snažnog i odlučnog čovjeka, ali mu je na kraju dao nesiguran izraz, između herojstva i patnje.[2]

Odlike

Datoteka:The Soviet Union 1969 CPA 3779 stamp (Unexpected).jpg
Sovijetska poštanska marka s motivom slike iz 1969.

Prizor se odvija u prostoriji ispunjenoj svjetlošću, čiji su namještaj, klavir i slike na zidovima tipični za intelektualnu klasu tog vremena. U pozadini, sluškinja, odjevena u pregaču, otvara vrata koja vode u drugu sobu, na čijem se kraju vidi još jedan sluga. Muškarac je ušao u sobu i stoji u najsvjetlijem dijelu sobe, gdje se svjetlost s ulaza i staklena vrata s lijeve strane spajaju. Odjeven je u iznošeni seljački kaput, stare cipele, a u lijevoj ruci nosi šešir. Kosa mu je kratka, a lice odražava određenu vedrinu, obojenu skepticizmom čovjeka slomljenog životom.[1]

U prvom planu, Rjepin prikazuje povratnikovu majku srednjih godina, odjevenu u crninu s pokrivalom za glavu. Ugledavši sina, ustala je i odgurnula stolicu. Kompozicija se vrti oko povratnika i njegove majke, čija figura (pognuta i iznenađena) povezuje sina s interijerom i ostalim figurama. Fokalno središte slike zauzimaju njezina ruka i ruka njezine snahe koja sjedi za klavirom u pozadini, s izrazom suzdržane radosti. Dvoje djece, koja sjede za stolom s desne strane slike, unose život, sadržaj, toplinu i šarm u kompoziciju. Dječak s radošću prepoznaje svog oca, a djevojčica, s neobično savijenim nogama, gleda ga začuđeno.[3]

Slika je prepuna simbola i asocijacija. Temom je bliska biblijskim prizorima s temama krivnje i oprosta, kao što su Uskrsuće Lazarovo i Povratak razmetnoga sina. Na zidu stana se nalaze portreti demokratskih pisaca, Nikolaja Nekrasova i Tarasa Ševčenka, te slika Krist na Golgoti, simbol patnje i pokajanja, ali i revolucionarnih intelektualaca. Tu je i prikaz cara Aleksandra II. na odru, kojega su ubili upravo „narodnici”.[4]

Rjepinov suvremenik, umjetnik i likovni kritičar, Igor Grabar napisao je kako su slike Nisu ga očekivali i Ivan Grozni i njegov sin Ivan „vrhunac Rjepinove karijere u snazi izričaja i likovnosti”,[5] dok je sovjetski povjesničar umjetnosti Aleksej Fedorov-Davidov pohvalio slikara jer je „unaprijedio povijesno slikarstvo prikazujući lokalne i suvremene heroje”.[6]

Literatura i izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
  • А. А. Фёдоров-Давыдов, И. Е. Репин, Искусство, Moskva, 1989. ISBN 978-5-98724-030-4 (rus.)
  • Daniel Kiecol, Pintura rusa, Könemann-Éditions Place des Victoires, Pariz, 2020. ISBN 978-3-7419-2927-4 (špa.)
  • Grabar, Igor, Репин Vol. 1. Издательство Академии наук СССР, Moskva, 1948. (rus.)
  • Sterning, Grigorij i Kirilina, Jelena, Ilja Repin, Park Stone Press International New York, 2020. ISBN 978-1-64699-351-2 (eng.)
  1. 1,0 1,1 Не ждали 1884–1888, Tretjakovska galerija (rus.) Pristupljeno 22. lipnja 2026.
  2. Sterning i Kirillina, Ilja Repin, str. 169.
  3. Sterning i Kirillina, Ilja Repin, str. 170.
  4. Т. В. Юденкова, Репин неисчерпаем, Художник, 2010. Arhivirano iz izvornika 22. rujna 2015. (rus.) Pristupljeno 22. lipnja 2026.
  5. Grabar 1948., str. 285.
  6. А. A. Фёдоров-Давыдов, str. 68-70.