Nekropola Grebnice
| Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO
| |
| Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici | |
 Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Crna Gora,  Srbija
| |
| Godina uvrštenja: | 2016. (40. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturna baština |
| Mjerilo: | iii, vi |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | {{{poveznica}}} UNESCO |
Nekropola Grebnice – Bunčići je srednjovjekovna nekropola stećaka u selu Radmilovića Dubrava, naselje Baljci, 4 km zračne linije od Bileće[1] koja je zajedno s prapovijesnim ilirskim tumulom zaštićena kao nacionalni spomenik BiH.[2] Nekropola Grebnice je jedna od 28 UNESCO-ovih zaštićenih lokaliteta grobalja sa stećcima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji.[3]
Povijest
Prvi ljudski tragovi na području općine Bileća sežu u neolitik, o čemu svjedoče arheološka nalazišta koja još uvijek nisu dovoljno istražena.
Središte ovog područja u doba Rimskog Carstva nalazilo se u selu Panik, u dolini rijeke Trebišnjice, a u literaturi je poznato pod nazivom Leusinium. Preko rijeke Trebišnjice, u blizini Leusiniuma, nalazio se most sa sačuvanim natpisom iz kojeg proizlazi da je most obnovljen za vrijeme vladavine dinastije Flavijevaca, između 79. i 84. godine; taj natpis ujedno predstavlja i prvi pisani izvor na području općine.
Prvi spomen Bileće kao naselja nalazi se u dokumentima dubrovačkog arhiva iz 1286. godine, pod nazivom Bilechia. U istom izvoru i pod istim imenom, Bileća se spominje i u 14. stoljeću kao važno raskrižje srednjovjekovnih karavanskih putova. U neposrednoj blizini Bileće nalaze se ostaci srednjovjekovnog utvrđenog grada Toriča, koji je u 15. stoljeću, prema dostupnim podacima, pripadao obitelji Pavlović. Bileća je potpala pod osmansku vlast 1466. godine.
Nekropola sa stećcima, poznata kao Grebnice, podignuta je na prapovijesnom tumulu (gromili), što ukazuje na kontinuitet pokapanja na tom prostoru. Arheološka istraživanja na ovom lokalitetu nisu provedena.
Osim ove nekropole, koja datira iz razdoblja između 13. i 16. stoljeća, sačuvane su i druge nekropole i do danas je evidentirano više od 1700 stećaka.[4]
Odlike
Prapovijesni tumul zauzima prostor promjera 10,05 metara, visine oko 1,5 metara i obima od 31,52 m, ukupne površine od 85,56 metara.
Zapadno od nje, u šumi, je nekropola s 291 stećkom: (218 ploča, 64 sanduka, 1 sljemenjak, 1 stub, 1 križ, 1 nišan i 5 utonulih stećaka)[5] Dobro klesani ukrasi su zabilježeni na 33 stećka (5 ploča, 26 sanduka, 1 križača, 1 sljemenjak): arkade, povijena lozica s trolistovima, križevi, nizovi rozeta u kružnim vijencima („vodenica”), mreže rombova, tordirani vijenci, kružni vijenac sa rukom.[6]
Na ovoj nekropoli nalazi se 7 natpisa, urezanih na 2 ploče, 4 sanduka i 1 sljemenjaku. Natpisi spominju Vukšu Dubčevića, Bunca Rušovića, Rašoja, Crijepa i Raška Vlahovića, Vitoja Dakovića, monaha Gligorija i Radu Raičevu.
Dva visoka sanduka s prizorom kola, pticama i životinjama u trku, s portretom konjanika i natpisom koji se odnosi na Vukšu Dubčevića preneseni su u Zemaljski muzej u Sarajevu. Jedan stećak prenesen je u Zagreb.
Na udaljenosti od oko 2 km zračne linije od nekropole nalazi se majdan Drežnica, gdje su stećci izvorno klesani i obrađivani.
Stećci u Zemaljskom muzeju
Stećak Vukše Dubčevića iz 15. stoljeća je sanduk dimenzija 107 x 50 x 160 cm. Natpis na jednoj od užih strana pisan je srednjovjekovnom bosanicom, u transkripciji glasi: </ref>}}
Stećak je omeđen bordurom s urezanim crtama s gornje strane i tordiranom trakom s donje strane, iznad arkada. Unutar bordure je povijena loza sa trolistom. Sanduk se pri dnu sužava, a bočne strane su ukrašene arkadama u nizu od po šest komadaa, s prijelaznom formom lukova iz polukružnih u potkovičaste i naglašenim kapitelima. Na sjevernoj čeonoj strani u donjem dijelu nalazi se prikaz konjanika s uzdignutim mačem.
Drugi prenešeni stećak u muzej je sanduka dimenzija 180 x 68 x 115 cm. Bogato je ukrašen na svim vertikalnim stranama figuralnim prizorima. Na južnoj bočnoj strani je pri vrhu urezana traka s kosim paralelnim linijama, a ispod je prikazano mješovito kolo s osam figura – šest muškaraca i dvije žene u sredini kola. Ispod se ponovo pruža urezana traka s kosim paralelnim linijama, ispod koje je u nizu uklesano šest ptica, dvije krajnje ptice su okrenute jedna prema drugoj, dok su ostale u nizu. Na sjevernoj bočnoj strani je također pri vrhu urezana traka s kosim paralelnim linijama, a ispod je prikazano mješovito kolo sa osam figura – sedam muškaraca i jedna žena odmah do kolovođe. Ispod je opet urezana traka s kosim paralelnim linijam, ispod koje je prikazan prizo borbe pasa – pet pasa, po dva para i jedan sam. Na obje čeone strane prikazan je konjanik s kopljem u ruci.
Izvori
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Nekropola Velike Grebenice |
- ↑ • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ Nekropola Grebnice-Bunčići. kons.gov.ba 0. Pristupljeno 30. listopada 2026.
- ↑ Stećci Medieval Tombstones Graveyards Službene stranice UNESCO-a (eng.) Pristupljeno 30. listopada 2026.
- ↑ Grebnice, Radmilovića Dubrava, Baljci, Bileća, RS na stecciwh.org (eng.) Pristupljeno 30. listopada 2026.
- ↑ Šefik Bešlagić: Stećci, kataloško-topografski pregled. Sarajevo: Veselin Masleša, 1971 1. Pristupljeno 30. listopada 2026.
- ↑ Šefik Bešlagić: Stećci, kultura i umjetnost. Sarajevo: Veselin Masleša, 1971 1. Pristupljeno 30. listopada 2026.