Mrtvo ime
Mrtvo ime je ime transrodne ili nebinarne osobe koje je ta osoba dobila po rođenju, a u međuvremenu ga je, uslijed rodne neusaglašenosti, promijenila. Upotreba ovog imena bez pristanka te osobe smatra se diskriminacijom.[1] Upotreba mrtvog imena može biti slučajno; međutim, može se koristiti i za "agresivno odbacivanje" rodnog identiteta osobe.[1][2]
Koncept mrtvog imena izazvao je znatne kontroverze. Pristalice normalizacije transrodnog identiteta tvrde da je korištenje mrtvog imena dio neprijateljstva koje doživljajaju trans osobe.[3] Mrtvo ime mogu slučajno koristiti i ljudi koji inače podržavaju trans osobe, poput podržavajućih članova obitelji ili dugogodišnjih prijatelja koji još nisu navikli na korištenje novog imena pojedinca. Međutim, ova pojava može biti i očita agresija ili suptilna mikroagresija koja ukazuje na to da meta nije u potpunosti prepoznata kao član društva.[4]
Čak i među onima koji podržavaju trans identitete, postoji spor oko prikladnosti upotrebe bivših i mrtvih imena kao legitimnog koncepta. Christopher Reed, profesor povijesti i izučavatelj queer kulture, tvrdio je da prigovaranje mrtvom imenovanju "koči napore ka samoprihvaćanju i integraciji".[5] Drugi tvrde da sloboda korištenja mrtvih imena nije obuhvaćena načelima akademske slobode.[6] Sporovi oko legitimiteta korištenja mrtvih imena doveli su do oštrih sporova u queer zajednici, neki vjeruju da je samo korištenje mrtvih imena opipljiva šteta, a drugi tvrde da je potez za sprečavanje mrtvih imena jednak "kampu za preodgoj".[7]
Znanstvenici koji se bave queer kulturom teoretizirali su da trans ljudi inzistiraju na sprječavanju korištenja mrtvih imena dijelom i kao strategija samopotvrđivanja onoga što dolazi: "inzistiranjem na primatu sadašnjosti, nastojanjem brisanja prošlosti ili čak emocionalnim lociranjem "pravog sebe" u budućnosti, to nedostižno mjesto na kojem društvena prihvaćemost izgleda veća."[8] Ispravljanje mrtvog imena od strane trećih strana navodi se kao način podrške trans ljudima.[9]
Prepreke
U nastojanju da ju se prestane nazivati mrtvim imenom, trans osoba ponekad nailazi na velike birokratske i administrativne preprekame. Sama promjena zakonskog imena zahtijeva dosta vremena, novca i truda; nadalje, promjena odgovarajućih podataka poput imena, e-pošte, rasporeda nastave u nekim institucijama (poput škole) može biti otežana.[4]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 • Nepoznat parametar:
issn
• Nepoznat parametar:issue
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametardatenije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal - ↑ Stanborough, Rebecca. https://books.google.com/books?id=kim6DwAAQBAJ&q=deadnaming&pg=PA35.
- ↑ Deadnaming A Trans Person Is Violence — So Why Does The Media Do It Anyway?. HuffPost 0. 17. ožujka 2017. Pristupljeno 2020-01-02.
- ↑ 4,0 4,1 Rogers, Baker A. https://books.google.com/books?id=e2_KDwAAQBAJ&q=deadnaming&pg=PA27.
- ↑ AXIOMATIC. 22. studenoga 2018. Pristupljeno 2020-05-26.
- ↑ Grad School As Conversion Therapy. BLARB 0. Pristupljeno 2020-05-26.
- ↑ Conversion Therapy v. Re-education Camp: Open Letter to Grace Lavery. BLARB 0. Pristupljeno 2020-05-26.
- ↑ • Nepoznat parametar:
s2cid
• Nepoznat parametar:issn
• Nepoznat parametar:issue
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametardatenije dopušten u klasijournal - ↑ Rhetorics of trans allyship, toward an ethic of responsible listening and ally labor. University of Iowa 0. Spring 2019 0. Pristupljeno 2020-08-03.