Motija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
{{{Ime}}}
Datoteka:Mozia (posizione).png
Podatci
Koordinate 37°52′02″N 12°28′07″E / 37.86722°N 12.46861°E / 37.86722; 12.46861
Glavno naselje Motya
Površina 0,45 km2
Broj stanovnika nenaseljen
Isola San Pantaleon, Marsala, Trapani, Sicily, Italy - panoramio.jpg
Otok Motija u laguni Stagnone

Motija (gr. Μοτύη, Μοτύα; tal. Motya ili Mothia; sicilijanski: Mozzia) je bio drevni grad koji je potpuno prekrivao istoimeni otočić nedaleko od zapadne obale Sicilije, između otoka Isola Grande na zapadu, te Drepana (suvremeni Trapani), i Lilibeje (suvremena Marsala) na istoku. Otok su u 11. stoljeću tek doseljeni bazilijanski redovnici prozvali San Pantaleo, a danas je vračen izvorni naziv Mozia po drevnom gradu. Otok se nalazi u laguni Stagnone na najzapadnijoj točki Sicilije i pripada regiji Marsala.[1]

Gotovo je kružnog oblika (dug je oko 850 i širok 750 metara), udaljen kilometar (šet stadija) od sicilijanskog kopna. U davna vremena bio je povezan umjetnim nasipom između rta San Teodoro i najsjevernijeg vrha Motije, preko kojega su se mogle kretati velike dvokolice.[2] Danas je ta cesta potopljena i više nije prohodna zbog erozije i morske trave posidonije.

Naselje na malom otoku zanimljivo je jer, nakon što ga je u 4. st. pr. Kr. uništio Dionizije I. Sirakuški, nikada više nije bilo značajno naseljeno, te Motija arheolozima nudi rijetku priliku da proučavaju izvorni fenički grad. Danas otok pripada Zakladi Whitaker koja na njemu izvodi arheološka istraživanja i iako je otvoren za javnost i može se posjetiti tijekom radnog vremena, neovlašteno iskrcavanje je zabranjeno. Pristup otoku dopušten je samo s dva privatna mola, koja, osim što povezuju Motiju s kopnom, omogućuju i posjete ostalim otocima Stagnonea.

Povijest

Datoteka:Mozia-nordwesttor-heiligtum-b.JPG
Ostaci drevnog grada Motije
Datoteka:Motya from above artistic reconstruction 1 0.jpg
Rekonstrukcija otoka, kako je vjerojatno izgledao krajem 5. stoljeća prije Krista.

Otok je bio važno feničansko-punsko naselje, Grcima poznato kao Motija (starogrčki: Μοτύα) ili Motye (atički grčki: Μοτύη). Postoje različita tumačenja imena grada (pisanog Mtw ili Hmtw): jedan prijevod je „predionica vune”, dok druga trenutna hipoteza povezuje ime s akadskom riječju metu, što znači „stajaća voda” (jezero).[3]

Tukidid izvještava da je Motija bio jedan od tri grada u koje su se Feničani povukli nakon širenja grčke kolonizacije Sicilije prema zapadu.[4] Prema arheološkim nalazima, feničko naselje osnovano je u prvoj polovici 8. stoljeća prije Krista.[5] Međutim, postojala su autohtona naselja još od razdoblja kalkolitika, od kojih neka datiraju iz srednjeg do kasnog brončanog doba (Motya slojevi IIA – IIIB, oko 1650. – 900. pr. Kr.) i djelomično su istražena. Na početku feničkog naselja (Motya IVA, oko 800. – 750. pr. Kr.), Motija je vjerojatno bila samo trgovačko mjesto. Glavno područje naseljavanja bio je sjever otoka. U drugoj polovici 7. stoljeća prije Krista naselje se proširilo prema jugu i do 6. stoljeća prije Krista razvilo se do te mjere da se Motya može smatrati gradom. Zahvaljujući svom položaju, posebno povoljnom za pomorsku trgovinu, Mothia je ubrzo postala jedna od najprospernijih zapadnih feničkih kolonija. Istaknutiji javni radovi datiraju iz druge polovice 6. stoljeća prije Krista. Utvrđena cesta, koju je opisao Diodor Sicilski i vidljiva na satelitskim snimkama, još uvijek postoji u nekim dijelovima. Vodila je preko dna lagune sa sjeverne strane otoka do Birgi Vecchioe na glavnom otoku Sicilije.[2]

Datoteka:Mozia Strada.jpg
Rekonstrukcija sjeverne strane grada i jedine pristupne ceste.

Diodor također izvještava da je grad osvojio Dionizije I. od Sirakuški 397. godine prije Krista. Iako su Kartažani kasnije ponovno osvojili Motiju, građani su se radije naselili u novoosnovanom i brzo napredujućem Lilibeu (Lilybaeum), koji se smatrao neosvojivim.[2] Samo je nekoliko zemljoposjednika ostalo na otoku, koji su se tamo bavili poljoprivredom do kraja Prvog punskog rata. Naselje je vjerojatno izgubilo svoj značaj, zbog čega ga više nisu spominjali antički autori.

Od 1984. godine Motija je dio prirodnog rezervata Isole dello Stagnone di Marsala („Otoci Stagnonea Marsale”) kojim upravlja pokrajina Trapani, zatvoren između sicilijanske obale sjeverno od Marsale i Isola Grande. Razina mora na otoku porasla je za oko pola metra od feničanskog doba, pa je stoga dio arheoloških ostataka potopljen.

Grad se nalazi na na popisu kandidata za upis na UNESCO-ov popis svjetske baštine kao mješovita baština naziva „Otok Motija i Lilibeo: Feničko-punska civilizacija u Italiji”.[6]

Arheološki lokalitet

Datoteka:Mozia, Cothon.jpg
Rekonstrukcija ulaza u koton s ojačanim bastionom.

Zbog tektonskih pomaka, bivša veza s glavnim otokom je potonula, ali cesta je još uvijek jasno vidljiva u plitkim vodama lagune. Od nekada moćnog grada ostalo je samo nekoliko utvrda, zajedno s Kothonom (sveti bazen), svetištem Cappiddazzu, Tofetom (gdje su se prikupljali prinosi i žrtve u čast boga Baal Hammona) i temeljima nekih kuća. Ovdje je otkriveno preko tisuću rezbarenih stela, nesumnjivo najznačajniji dokaz feničke punske skulpture. Industrijsko područje drevnog grada sadrži nekoliko peći u obliku omege, u svakom pogledu sličnih drevnijim keramičkim pećima koje su se koristile u Feniciji.[6]

Izvorno se smatralo da je Kothon lučki bazen, ali novija istraživanja Lorenza Nigra sa Sveučilišta Sapienza u Rimu pokazuju da je koton Motije bio sveti bazen u središtu svetog područja. U sredini bazena nalazi se podij na kojem je stajao kip boga Baala, koji je vjerojatno bio visok 2,40 m. Sveti prostor okružen je temenosom, kružnim zidom visokim tri metra i promjerom od 118 metara. Osim kotona s hramom boga Baala i hrama Astarte, uključuje još jednu građevinu poznatu kao „Svetište svetih voda”.

Mali muzej sadrži keramiku, male skulpture, kovanice i slične artefakte pronađene tijekom iskapanja.

Izvori

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: [[Commons:Category:{{#property:P373}}|Motija]]


Vanjske poveznice

  1. ↑ Motya, Muzej Whitaker, na Livius.org, arhivirano iz izvornika 27. travnja 2019. (eng.) Pristupljeno 6. rujna 2026.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 Diodor Sicilski, Bibliotheca historica 14, 48.
  3. ↑ Mozia na La Sapienza (tal.) Pristupljeno 6. rujna 2026.
  4. ↑ Tukidid, Peloponeski sabor 6.2.6.
  5. ↑ Lorenzo Nigro, Mozia nella preistoria e le rotte levantine, Sapienza Università di Roma, Rim 2016., str. 340.
  6. ↑ 6,0 6,1 Mothia Island and Lilibeo: The Phoenician-Punic Civilization in Italy, službene stranice UNESCO-a (eng.) Pristupljeno 6. rujna 2026.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Motija&oldid=789002"