Milko Cepelić (Vuka, 21. rujna 1853. - Đakovo, 26. ožujka 1920.) je bio hrvatski svećenik, skupljač, povjesničar i etnograf.
Životopis
Rodio se je 1853. u mjestu Vuka. U rodnom je mjestu pohađao pučku školu. Na đakovskom je liceju studirao filozofiju i bogoslovlje.
1877. se je godine zaredio za svećenika. Bio je kapelanom u Osijeku. 1882. je postavljen za osobnog tajnika biskupa Strossmayera. Poslije su ga crkvene vlasti postavile za đakovačkog župnika.
Zagovarao je hrvatske nacionalne interese. Pokrenuvši prvi hrvatski dnevni list Narodnu obranu (zajedno s dr. Neumanom), pripomogao je jačanju nacionalne svijesti osječkih Hrvata.
Bio je član Hrvatskog književnog društva Javor, predsjednik zbora duhovne mladeži đakovačke i jedan od osnivača Kluba hrvatskih književnika i umjetnika 1909. u Osijeku.[1]
Svoje radove i članke objavljivao je u listovima Glasnik biskupije bosanske i srijemske, Srijemski Hrvat, Hrvatska obrana, Narodna zaštita, Krijesu, subotičkoj Danica i kalendaru Jeki od Osijeka.[1]
Zajedno s povjesničarem Matijom Pavićem tiskao je 1900. knjigu o Strossmayeru, a 1915. knjigu Stolna crkva Djakovačka.[1]
Bio je poznavatelj i sakupljač gljiva, leptira i školjaka, te je napisao Katalog tekstilne zbirke, koji je posmrtno dao Etnografskom muzeju u Zagrebu.[1]
Značajan je za etnografiju zbog svog zanimanja za povijest rodnog sela, za slavonske običaje i narodnu nošnju te rukotvorine Baranje, Srijema i Posavine.
Umro je u Đakovu 26. ožujka 1920. godine.
Priznanje
- Spomen ploča na rodnoj kući koju je postavio Klub hrvatskih književnika iz Osijeka 1995.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Vladimir Lončarević, Milko Cepelić - čuvar narodnoga blaga, tiskovno izdanje Glasa Koncila, br. 32 (2016.), objavljeno 7. kolovoza 2016. u rubrici »Katolički oblikovatelji kulture«, str. 21