Mihály Károlyi, mađarski političar (Budimpešta, 4. ožujka 1875. – Vence, Francuska, 19. ožujka 1955.). Suprug "crvene grofice" Katinke Andrássy (1892. – 1985.).[1]
== Životopis ?? Potomak je znamenite aristokratske obitelji. Tijekom I. svjetskoga rata zagovarao pacifističke i demokratske reforme i neovisnost Mađarske o Austriji uz koncesije nemađarskim narodima.
Predsjednik je vlade građansko-socijalističke koalicije od 1918. do 1919. Predsjednik je države (Demokratska Republika Mađarska) u kraćem razdoblju 1919. Uoči ustanka Béle Kuna pobjegao je iz zemlje. U izgnanstvu je 1919. do 1946. Svi iz obitelji Károlyi, koji su od 1919. do 1946. bili u emigraciji, od 1921. su se do kraja svoje emigracije služili jugoslavenskim putovnicama.[1]
Veleposlanikom Mađarske u Parizu postaje 1947. i ostaje na toj funkciji do 1949. Bio je protivnik staljinizma. Dao je ostavku zbog procesa L. Rájku iako je uživao povlašten status "crvenoga grofa".
Napisao je memoare: Protiv cijeloga svijeta (1925.) i Vjera bez iluzija (1956.).
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Neven Ušumović: Hrvatski motivi u mađarskoj književnosti. Nova riječ, časopis za književnost i umjetnost, br. 1-2/prosinca 2021. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata/NIU „Hrvatska riječ”: Subotica, str. 113. ISSN 2334-8208. ZKVH. Pristupljeno 14. prosinca 2025.