Melodrama
Melodrama je dramsko djelo u kojem zaplet, obično senzacionaliziran radi snažnog emocionalnog prizvuka, ima prednost nad detaljnom karakterizacijom. Melodrama je "pretjerana inačica drame".[1] Melodrame se obično koncentriraju na dijalog koji je često bombastičan ili izrazito sentimentalan, a ne na radnju. Likovi su često jednostavni i napisani da bi ispunili utvrđene arhetipove karaktera. Melodrame se obično odvijaju u privatnoj sferi doma, fokusirajući se na moral, obiteljske probleme, ljubav i brak, često s izazovima iz vanjskog izvora, poput "zavodnice", nitkova ili aristokratskog zlikovca. Melodramu na pozornici, filmu ili televiziji obično prati dramatična i sugestivna glazba koja publici nudi daljnje znakove o dramskim ritmovima koji se predstavljaju.
U znanstvenim i povijesnim glazbenim kontekstima, melodrame su posebno viktorijanske drame u kojima se orkestralna glazba ili pjesma koristila za pratnju radnje. Međutim, izraz melodrama danas se primjenjuje i na scenske izvedbe (viktorijanske ili druge) bez scenske glazbe, romane, filmove, televizijske i radijske emisije koje pokazuju prethodno spomenute kvalitete. U modernim kontekstima, izraz melodrama je općenito pogrdan,[2] jer ukazuje da dotičnom djelu nedostaje suptilnosti, razvoja likova ili oboje. Prošireno, jezik ili ponašanje koje nalikuje melodrami često se naziva melodramatskim; ova upotreba je gotovo uvijek pogrdna.[3]
Riječ "melodrama" je prvi put upotrijebljena u engleskom jeziku 1784. (1782. kao melo drame) i potječe od francuske riječi mélodrame (oko 1772.),[4] koja je sama izvedena iz grčkog μέλος ("pjesma" ili "glazba") i francuskog drame ("drama").[5][6][7]
U hrvatskoj književnosti i kazalištu žanr melodrame najraniji procvat je doživio [8] u djelima baroknog dubrovačkog pjesnika Ivana Gundulića (1589.–1638.), čija se djela smatra ranim primjerima scenskih igara s pjevanjem i glazbom[9] te Junija Palmotića, nerijetko i u obličju prepjevanih talijanskih libreta.[8] Između 1610. i 1620. Gundulić je napisao melodrame čije je naslove naveo u predgovoru djela Pjesni pokorne kralja Davida (Galatea, Posvetilište ljuveno, Čerera, Kleopatra, Adon, Koraljka od Šira, Arijadna, Prozerpina ugrabljena od Plutona, Dijana i Armida). Sačuvane su samo četiri, koje su prijevodi-preradbe u Italiji tada popularnih libretističkih drama (djela Ottavija Rinuccinija, Klaudija Klaudijana, Agostina Beccarija i Guidobalda Bonarellija) s podosta samostalnih Gundulićevih umetaka.[9]
Izvori
- ↑ Melodrama. Literary Terms 0. March 14, 2019 0. Pristupljeno 6 December 2024.
- ↑ Brooks, Peter (1995) The Melodramatic Imagination: Balzac, Henry James, Melodrama, and the Mode of Excess.
- ↑ Williams, Carolyn (2018) Histories of English Melodrama.
- ↑ "melodrama (n.)", Online Etymology Dictionary. Retrieved September 15, 2024,
- ↑
• Nepoznat parametar:
editor-last
• Nepoznat parametar:editor-first - ↑
• Nepoznat parametar:
editor2-first
• Nepoznat parametar:editor1-last
• Nepoznat parametar:editor1-first
• Nepoznat parametar:editor2-last - ↑
• Nepoznat parametar:
editor-last
• Nepoznat parametar:editor-first - ↑ 8,0 8,1 melodrama. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026 1. Pristupljeno 2026-03-12.
- ↑ 9,0 9,1 Gundulić, Ivan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža 0. Pristupljeno 2026-02-24.